Pomoć u rasvjetljavanju povijesne istine iz Drugog svjetskoj rata pa sve do tzv. Tršćanske krize iz 1953. godine na području Istre, Rijeke, Kvarnera i Dalmacije stiže iz Italije.
Službeni Rim bi uskoro zakonom trebao regulirati negiranje zločina protiv čovječnosti. Tko, primjerice, negira holokaust, progon i plansko istrebljenje Židova bit će kažnjen sa 7,5 godina zatvora. Jednakom mjerom biti će kažnjeni i oni koji negiraju da su nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenska vojska i jugoslavenska vlast izvršile planski genocid na bivšoj talijansko-jugoslavenskoj granici.
Zakon ulazi u parlamentarnu raspravu, ali je gotovo sigurno da će prijedlog biti prihvaćen budući da uživa punu potporu i lijevog i desnog centra, a predsjednik Republike Italije Giorgio Napolitano izjasnio se da se radi o “civilizacijskom i demokratskom dosegu”.
Neosporna je činjenica da je fašistički režim Benita Mussolinija bio nemilosrdan prema Hrvatima. Težio je njihovom potalijančivanju i u tom se smislu može okarakterizirati šovinističkim. Ali, čak i pojedinačnih zločina je bilo malo, da o masovnima i ne govorimo, dok nitko nije sustavno istjerivan sa svojega ognjišta.
Nakon što je 1943. godine donijet proglas o sjedinjenju prvotno samo Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom započelo se s ubijanjem Talijana. Prvotni revolucionarni “zanos” ubijanja je nakon dolaska Jugoslavenske armije na ova područja zamijenilo plansko istrebljenje i progon Talijana samo zato jer su bili Talijani. To nije bilo moguće niti ostvarivo bez naredbe s najvišeg partijskog vrha.
Povjesničar, akademik Petar Strčić sve to negira, a za fojbe nonšalantno i neodgovorno kaže da su bile “stvar osobne osvete”. Tipično za ideologiziranu historiografiju te komunističku praksu koja se zadržala do danas. Zločini sa, valjda “naše”, strane se umanjuju, dok je prema nekim talijanskim izvorima u hrvatske kraške jame je bačeno i do 10 tisuća ljudi.
Na objektivnim povjesničarima je da taj prijepor razjasne s obzirom da je prošlo dovoljno vremena da se bez mržnje i strasti utvrdi istina. Neoborivi su, međutim, argumenti da su nad Talijanima izvršeni i genocid i etničko čišćenje. Tome u prilog govore podaci da je Talijana 1945. godine bilo oko 400 tisuća, a prema posljednjim podacima popisa stanovništva iz 2011. godine ih ima tek nešto više od 17 tisuća. Poznavajući totalitarni karakter komunističkih sustava, kakav je bio i jugoslavenski, sve to ne bi bilo moguće bez diktatora Josipa Broza Tita. Tog gospodara života i smrti ili ljubičice bijele, kako ga neki još uvijek nazivaju iako je premnoge ljude i njihove obitelji zavio u crno. (Giancarlo KRAVAR)
Strčić: režimsko-komunistički povjesničar
Riječki preobučeni lažni komunisti su u čast Tita kupili brod Galeb kako bi što dulje građani Rijeke imali sjećanje na genocidnu tzv.komunističku vlast.Galeb je postao “kulturno dobro” za vrijeme HDZ-ovske vlasti, što potvrđuje da nema razlike u stajalištima o Titu i njegovoj vlasti između HDZ-a i SDP-a. Uostalom to su sve sinovi ljudi koji su sprovodili komunističku čistku od 1945-1990, a oni i danas vladaju, drugim sredstvima s pogubnim rezultatima ovaj put nad Hrvatskom.
da mi je zbati tko je onda zapalio Podhum i poubijao stanovnike…
diego totalno si za quratz ! ! ! Fašisti, nacisti i ustaše su popušili, dok komunisti nisu !!! Sada na njih je red !!!
Giancarlo, smanji doživljaj. Znam da bi volio da je Rijeka i Istra talijanska, ali što je tu je…malo apaurina i bit će sve ok. Nego, ako ti to ne pomogne, dođi u milicijsku stanicu. Tamo ćemo napraviti jedan schiavi tretman od koga će ti odmah biti lakše.