Godine 1980., Portugal je bio šokiran pričom o Mariji Isabel Quaresmi Dos Santos, djevojčici koja je provela svoje djetinjstvo u kokošinjcu, izolirana od ljudskog kontakta i ljubavi. Zbog svog ponašanja, koje je bilo posljedica odrastanja s kokošima, Isabel je postala poznata kao “Djevojčica kokoš”.
Prema izvještaju portugalskih novina Diário de Notícias, Maria Isabel rođena je 6. srpnja 1970. na farmi u Tábui, u okrugu Coimbra. Kad je imala samo godinu dana, njezina majka, kasnije dijagnosticirana s teškim mentalnim problemima, zaključala ju je u kokošinjac jer ju nije smatrala dijelom obitelji. Sljedećih osam godina svog života Maria Isabel provela je u društvu kokoši, hraneći se zrnevljem, listovima kupusa i ostacima hrane koje bi obitelj bacala kokošima.
Društvena izolacija i zanemarivanje
Iako je Maria Isabel odrasla u tako nehumanim uvjetima, njezina braća nisu dijelila njezinu sudbinu. Oni su živjeli normalne živote, pohađali školu i družili se s djecom iz lokalne zajednice. Šokantno je da su mještani Tábue znali za njezino stanje, ali nitko nije prijavio obitelj vlastima niti pokušao pomoći djevojčici. U to je vrijeme Tábua bila mala ruralna zajednica, a ljudi su bili više usmjereni na rad na poljima nego na miješanje u tuđe obiteljske poslove.
Maria Isabel je 1976. godine prvi put imala priliku pobjeći iz svog zatočeništva. Njezina teta tada je prijavila roditelje i odvela ju liječnicima, gdje je utvrđeno da djevojčica pati od teških mentalnih poteškoća i da joj je hitno potrebna rehabilitacija. Međutim, zbog nedostatka prikladnih ustanova, nakon što su je odbili brojni bolnički centri, teta ju je bila prisiljena vratiti obitelji.
Medijski odjek i pomoć prve dame
Tek 1980. godine slučaj Marije Isabel privukao je širu pažnju javnosti, zahvaljujući Mariji Bichão, radiološkoj tehničarki iz bolnice Torres Vedras. Nakon što je saznala za stanje djevojčice, Bichão ju je uzela u svoj dom na dva tjedna, ali je brzo shvatila da je djevojčici potrebna profesionalna pomoć. Kontaktirala je novinare u Lisabonu kako bi podijelila priču i podigla svijest o njezinoj tragičnoj sudbini.
Novinarka Maria Catarina napisala je u jednom od svojih izvještaja:
“Teško je zamisliti da itko može preživjeti u uvjetima u kojima je ovo dijete živjelo godinama. Još je šokantnije što je njezin slučaj prijavljen prije četiri godine, a nijedna institucija nije poduzela potrebne korake.”
Manuela Eanes, tadašnja prva dama Portugala, odigrala je ključnu ulogu u osiguravanju smještaja za Isabel u rehabilitacijskom centru u Lisabonu. Liječnici su ostali zapanjeni njezinim životinjskim ponašanjem i ozbiljnim mentalnim poteškoćama.
Ponašanje i posljedice izolacije
João dos Santos, direktor Centra za dječju mentalnu higijenu u Lisabonu, izjavio je da je Isabel pokazivala osnovne biološke reakcije, karakteristične za životinje. “Ovo dijete pati od intelektualne insuficijencije uzrokovane društvenim i emocionalnim zanemarivanjem,” rekao je.
Izvještaji su otkrili da Isabel nije mogla plakati, jer nikad nije razvila osnovne oblike ljudske komunikacije. Kretala se sitnim koracima, mahala rukama poput krila i nije govorila – ispuštala je samo zvukove slične kokodakanju. Loša prehrana također je ostavila posljedice, pa je unatoč dobi od deset godina imala mentalni razvoj djeteta od dvije godine.
Čak i desetljeće kasnije, Isabel je i dalje pokazivala karakteristične pokrete i gestikulaciju. Sa 27 godina, mogla se kretati po ravnim površinama i postala je manje agresivna. Psihologinja Cristina Conceição, koja je s njom radila, izjavila je: “Iako ne govori, vrlo je inteligentna, neovisna i dobro prilagođena svom okruženju.”
Istina iza medijskih napisa
Priča o “Djevojčici kokoš” prepričavala se desetljećima, ali istraživanje portugalskog lista Expresso otkrilo je da su mediji iz 1980-ih možda pretjerali u svojim izvještajima. Iako je istina da je Isabel bila zaključavana u kokošinjac, susjedi tvrde da nije bilo kokoši jer je obitelj bila siromašna. Njezino oponašanje kokoši, navodno, bilo je izmišljotina medija radi prodaje novina.
Danas Maria Isabel živi u medicinskoj ustanovi u Fatimi, gdje se o njoj brine u privatnosti. Prema izjavama skrbnika, njezino stanje se nije znatno promijenilo. Njezin kognitivni razvoj odgovara razini četverogodišnjeg djeteta.
