Riječki umirovljenik i jezični entuzijast Igor Doubek podijelio je za portal Lokalpatrioti Rijeka svoja sjećanja i istraživanje o fijumanskom jeziku, ističući njegovu povijesnu važnost i potrebu za očuvanjem. Kroz osobne priče i analize, Doubek je opisao kako je ovaj specifičan dijalekt postupno nestajao, najprije pod talijanskom vlašću, a potom i nakon priključenja Rijeke Jugoslaviji. Njegova istraživanja i osobna sjećanja sada su dio inicijative za očuvanje fijumanskog identiteta, koji je kroz povijest trpio brojne političke i društvene pritiske.
Fijumanski jezik u obitelji Doubek
Doubekova majka bila je rođena Venecijanka, što mu je omogućilo dublje razumijevanje razlika između venecijanskog i fijumanskog dijalekta. U njegovoj se obitelji govorila mješavina standardnog talijanskog i venecijanskog dijalekta, no odrastajući na Zametu, u ulici gdje su živjeli mnogi Fiumani iz Starog Grada, svakodnevno je slušao fijumanski jezik.
“Mi smo u obitelji govorili mješavinom standardnog jezika i venecijanskog dijalekta. Živjeli smo na Zametu, u ulici gdje su mnogi Fiumani, bivši stanovnici Staroga Grada, dobili stanove nakon što su im porušili zgrade”, prisjeća se Doubek.
Dijelovi grada u kojima su nekada živjeli stari Fiumani nestali su u velikim poslijeratnim urbanističkim promjenama. Stari Grad, koji je stoljećima bio srce fijumanske zajednice, sustavno je rušen kako bi se izgradili moderni dijelovi Rijeke.
Kako su partizani “očistili” Fiumane iz Rijeke
Nakon Drugog svjetskog rata, kada je Rijeka pripala Jugoslaviji, mnogi Fiumani smatrali su da će grad zadržati poseban autonomni status, no ubrzo su postali meta novih vlasti. Dio autonomaša priključio se partizanima u borbi protiv fašizma, ali ih je nakon rata nova vlast dočekala sa sumnjom i represijom.
“Jedan broj autonomaša čak je otišao u partizane nadajući se da će Rijeka postati slobodan grad, no ostali su neugodno zatečeni 1945. godine kada su se partizani okrenuli protiv njih i proveli čistke”, kaže Doubek.
Mnogi Fiumani su bili prisiljeni prihvatiti talijanski identitet kako bi spasili imovinu i status, dok su drugi emigrirali u Italiju, Argentinu, SAD i Australiju.
“Budući da im je ubrzo Italija ipak pružila ruku, odlučili su se deklarirati kao Talijani, a to danas čine i mnogi njihovi potomci raštrkani po svijetu”, objašnjava Doubek.
Prava Fiumana: poštenje i neutralnost
Doubek naglašava da su Fiumani bili prepoznatljivi po svom poštenju.
Trgovine su funkcionirale na povjerenju – kruh i mlijeko su se ostavljali pred vratima, a nitko nije krao ni prisvajao tuđu robu.
“Fiumani su dugove trgovcima podmirivali isti dan po primitku plaće, a po tome su bile posebno poznate ‘tabachine’ (duhanarke)”, dodaje.
Poštenje se odražavalo i u odnosu prema državi – plaćali su poreze i poštovali zakone, dok su doseljenici iz Italije često pokušavali zaobići porezne obaveze.
Fijumanski jezik i politički pritisci
Fijumanski dijalekt bio je pod pritiskom u svim političkim sustavima koji su vladali Rijekom.
Pod talijanskom vlašću (1924.-1945.), talijanske vlasti smatrale su fijumanski dijalekt “nepoželjnim”, jer su ga smatrali jezikom nižih slojeva, radnika i mornara.
Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti nisu podržavale talijanske dijalekte, već su poticale standardizirani talijanski jezik za talijansku manjinu.
Izumiranje jezika – Kako se struktura stanovništva mijenjala, a broj Fiumana drastično opadao, fijumanski jezik nestajao je iz javnog prostora.
Pokušaj očuvanja jezika: Rječnik fijumanskog jezika
Svjestan da se fijumanski jezik postupno gubi, Doubek je odlučio sastaviti rječnik za svoje unuke, kako bi sačuvao barem dio ovog bogatog jezičnog nasljeđa.
“Vaš rječnik me je konačno potaknuo da od vašeg i svog materijala te od onoga što još pamtim složim jednu svoju verziju rječnika, za unuke”, navodi Doubek.
Iako postoje neki fijumansko-talijanski rječnici, hrvatska lingvistika gotovo potpuno zanemaruje ovaj dijalekt. Doubek smatra da je krajnje vrijeme da se fijumanski jezik institucionalno zaštiti, kao što je to učinjeno s nekim drugim ugroženim jezicima i dijalektima u Europi.
Moguće rješenje: uzor u Trstu
Doubek smatra da bi Rijeka mogla učiti iz primjera Trsta, gdje su lokalne vlasti pokrenule inicijative za očuvanje tršćanskog dijalekta.
“U Trstu postoje udruge i projekti koji promoviraju dijalekt kroz kulturne događaje, društvene mreže i edukativne materijale. Rijeka bi mogla napraviti nešto slično za fijumanski jezik”, predlaže Doubek.
Digitalizacija i promocija kroz društvene mreže također bi mogli igrati ključnu ulogu u oživljavanju interesa za fijumanski jezik među mlađim generacijama.
Vrijeme je za zaštitu fijumanskog identiteta
Fijumanski dijalekt je dio bogate multikulturalne baštine Rijeke, ali je gotovo izbrisan iz kolektivne memorije. Igor Doubek kroz svoje istraživanje i rječnik želi doprinijeti njegovom očuvanju i edukaciji budućih generacija.
Ako Rijeka ne poduzme korake za očuvanje fijumanskog jezika, riskiramo da on potpuno nestane u sljedećih nekoliko desetljeća.
“Problem fijumanskog dijalekta je taj što ne postoji javna ustanova ili udruga koja bi ga kodificirala, stoga razni autori imaju slobodu u načinu pisanja i izgovora”, ističe Doubek.
