Ćirilica, jedno od dva službena pisma u Hrvatskoj, ima duboke povijesne i kulturne korijene na ovom prostoru. Tijekom povijesti, bilo je raznih faza u kojoj je ćirilica bila u širokoj uporabi, a kasnije je, zbog političkih i društvenih promjena, njezino učenje postupno smanjeno. Nakon 1990-ih godina, u kontekstu formiranja neovisne Hrvatske, učenje ćirilice bilo je ukinuto u osnovnim školama, a sama ćirilica postala je predmet političkih i kulturnih prijepora. Međutim, povratak učenja ćirilice u obrazovni sustav, kao fakultativnog predmeta, mogao bi donijeti značajne kulturne i obrazovne koristi.
Povijesni kontekst i ukidanje učenja ćirilice 1990-ih
Ćirilica je kroz povijest bila prisutna na području Hrvatske, osobito u istočnim dijelovima zemlje, u područjima gdje su živjele pravoslavne zajednice. Tijekom Jugoslavije, ćirilica je bila uobičajeno pismo, ali s političkim promjenama 1990-ih, kada je Hrvatska stekla neovisnost, počela je jačati uporaba latinice, dok je ćirilica postepeno gubila svoju prisutnost u obrazovnim institucijama. Tijekom Domovinskog rata i porasta nacionalnih osjećaja, ćirilica je doživjela negativne konotacije, povezane s ratom i političkim tenzijama. Kao rezultat toga, učenje ćirilice u školama prestalo je biti obavezno, a njeno mjesto u obrazovnom sustavu bilo je zamijenjeno latinicom, koja je postala dominantna.
Razlozi za vraćanje učenja ćirilice u školama
Vraćanje učenja ćirilice kao fakultativnog predmeta moglo bi donijeti nekoliko koristi koje nadmašuju samo kulturni aspekt. Prvenstveno, ćirilica je pismo koje ima svoje lingvističke specifičnosti. Učenje ovog pisma omogućilo učenicima dublje razumijevanje slavenskih jezika, osobito s obzirom na bogatstvo književnosti i kulturne baštine zemalja koje koriste ćirilicu. Poznavanje ćirilice omogućilo bi učenicima pristup velikom broju povijesnih tekstova, literaturi i kulturnim dokumentima, čime bi se proširila njihova kulturna perspektiva.
Osim toga, učenje ćirilice može biti korisno i za jačanje međukulturnih odnosa. S obzirom na to da ćirilicu koriste i drugi slavenski narodi, poput Srba, Crnogoraca i Makedonaca, poznavanje ćirilice doprinosi boljoj međusobnoj komunikaciji i razumijevanju. U globaliziranom svijetu u kojem je važno razumjeti različite kulture i jezike, poznavanje oba pisma — latinice i ćirilice — može biti prednost u osobnom i profesionalnom životu, osobito u kontekstu regionalne suradnje, turizma i međunarodnih odnosa.
Mladi u Hrvatskoj ne znaju čitati pismo koji je dio hrvatske povijesti
Generacija rođena krajem osamdesetih i sve naredne generacije u Hrvatskoj odrasle su u vrijeme kada je učenje ćirilice postupno nestajalo iz školskog sustava. Zbog političkih promjena početkom 1990-ih, ćirilica je izostala iz obrazovanja, a mlađe generacije nisu imale priliku učiti ovo pismo. Danas, većina ljudi rođena nakon 1990. godine ne zna čitati ni pisati ćirilicu, te je ona za njih gotovo potpuno strana. Ovaj jaz u obrazovanju stvara generacijsku distancu od kulturnog naslijeđa, a ćirilica je mnogima postala apstraktni simbol prošlosti, udaljen od svakodnevnog života. Šteta, jer je znanje takvog jezika most prema ostalim slavenskim jezicima i hrvatskoj prošlosti. Poznato je da je Hrvatska kroz svoju povijest koristila tri pisma: latinicu, ćirilicu i glagoljicu.
Obogaćivanje obrazovnog sustava i kulturne baštine
Uvođenje ćirilice kao fakultativnog predmeta u obrazovni sustav moglo bi biti korak prema obogaćivanju obrazovnog sustava i jačanju kulturnog identiteta Hrvatske. Osim što bi učenici stekli vještine u čitanju i pisanju na ćirilici, njihovo bi razumijevanje hrvatske i slavenske kulturne baštine bilo dublje i bogatije. Ovaj korak također bi mogao poslužiti kao simbol pomirenja i razumijevanja među različitim zajednicama u Hrvatskoj, osobito onima koje imaju povijesne veze s pravoslavnom tradicijom. Time bi se, kroz obrazovanje, stvorila nova perspektiva koja bi omogućila bolju interakciju i suradnju unutar samog društva, ali i sa susjednim zemljama.
Mogućnost čitanja tekstova turbo folk hitova u originalu
Poznavanje ćirilice može biti korisno i iz zabavnog razloga: mlade generacije koje ovladaju ovim pismom moći će čitati tekstove popularnih turbo folk hitova u originalu. Mnogi od tih glazbenih sadržaja objavljeni su na ćirilici, pa će poznavanje pisma omogućiti uživanje u pjesmama i njihovim stihovima točno onako kako su prvobitno napisani. Ovo može biti zanimljiv način da se povežemo s određenim dijelom glazbene kulture, a ujedno i prilika da uočimo specifičnosti jezika i stihova koje možda ne bismo primijetili na latinici.
