U riječkom HNK Ivana pl. Zajca sinoć je održana tribina “Žene u ratu”. Pet žena različitih nacionalnosti govorilo je o sjećanjima na ratne dane. Pred kazalištem, prosvjedi onih koji su performans smatrali provokacijom na Dan domovinske zahvalnosti.
Pet priča: tri žene koje su 1991. još bile djevojčice te dvije majke i supruge. Od života teške priče, kakve inače ostaju na marginama ili neispričane. Priče koje mogu otvoriti javnu debatu o položaju žena i djece u ratu. Govoriti ih drugima za njih je, kažu, ljekovito.
Šteta je samo što će te priče ostati u sjeni glasnih pedesetak prosvjednika za koje organizatori blagdanskog mimohoda u Rijeci tvrde da nemaju veze s braniteljima. Zbog njih je publika, koja je ispunila parter, u kazalištu ostala još dvadesetak minuta nakon izvedbe, čekajući da izlazak iz zgrade bude siguran.
Tribinu su organizirali Srpsko narodno vijeće u suradnji s Documentom i riječkim HNK.(radio rijeka)
No, kad vidimo tko je organizator ove “tribine”, onda je valjda jasno da niti jedna žena nije iz Škabrnje, Saborskoga, Ravnoga, Srebrenice, Gospića, Vukovara, itd!
Zašto ne pišete o 402 hrvatska anđela, o našoj djeci koja su ubijena tijekom napada srbočetničke bande 91-95?