Amerikanci rijetko posvećuju veliku pozornost međunarodnim događajima. Užurbani životi ostavljaju malo vremena za daleke događaje s nepoznatim protagonistima, piše CNN.
Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu postala je rijetka iznimka, klaonica koja nije mohao izbjeći nitko s video ekranom. Ali Amerikanci možda još nisu apsorbirali ovu uznemirujuću stvarnost: američki predsjednik koji je napustio dužnost prije samo 14 mjeseci stao je na stranu mesara.
Tako je: u borbi koja sada ujedinjuje slobodni svijet protiv bezakone agresije autokrata, bivši američki predsjednik stao je na stranu autokrata.
Ne radi se samo o tome da je Donald Trump nedavno pozdravio “genijalnost” Putinovog udara protiv Ukrajine. Otkako je započela njegova politička karijera, Trump je podržavao Putina na načine koji su izravno povezani s naporima Rusije da potčini tu zemlju.
Godinama su odnosi između Rusije i slavnog direktora nekretnina bili podmazani novcem. Bilo financiranjem razvoja kojim su se Trumpovi sinovi hvalili, vila u Palm Beachu koju je prodao ruskom oligarhu za 95 milijuna dolara četiri godine nakon što ju je kupio za 41 milijun dolara, projekt na Manhattanu u suradnji s ruskim emigrantom povezanim s mafijom.
Nastojao je postaviti Trump Tower u Moskvu čak i dok se kandidirao za predsjednika. 2013. Kada je tamo organizirao izbor za miss, Trump je na Twitteru upitao: “Hoće li (Putin) postati moj novi najbolji prijatelj?”
Putin je sljedeće godine oduzeo Krim Ukrajini. Prosvjedi u Kijevu natjerali su saveznika Kremlja da napusti mjesto predsjednika. Svrgnutog predsjednika, koji je pobjegao u Rusiju, savjetovao je američki politički konzultant. Taj konzultant, Paul Manafort, kasnije je postao Trumpov menadžer kampanje 2016.
Kandidat Trump s praštanjem je govorio o ruskom kršenju ukrajinskog suvereniteta. Razmišljao je o ukidanju sankcija kako bi se izgladili odnosi s Putinom.
“Narod Krima, koliko sam čuo, radije bi bio s Rusijom nego tamo gdje je bio”, rekao je Trump za ABC News u srpnju 2016. To je bilo Putinovo opravdanje za invaziju.
Predsjednik Trump pokušao je poništiti jednu kaznu izrečenu Putinu predloživši da se Rusija ponovno pridruži G7, organizaciji najvećih svjetskih industrijskih gospodarstava. Ostali članovi, koji su se udružili sa SAD-om kako bi izbacili Rusiju tijekom predsjedništva Baracka Obame, odbili su pristati.
Njegova administracija uvela je neke nove sankcije Rusiji na inzistiranje dužnosnika nacionalne sigurnosti i Kongresa. Sam Trump se usprotivio.
“U gotovo svakom slučaju sankcije su uvedene s Trumpom koji se žalio na to i govorio da smo prestrogi”, rekao je nedavno njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton na Newsmaxu.
Rusija je prijetila Ukrajini tijekom cijelog Trumpova mandata. Ojačao je Putinovu poziciju na nekoliko načina.
Trump je doveo u sumnju američku desetljećima staru predanost obrani europskih partnera u Organizaciji Sjevernoatlantskog pakta. Suradnici su strahovali da bi se mogao pokušati povući iz NATO-a ako osvoji drugi mandat.
Potaknuo je razdor kod kuće, pospješujući Putinov cilj da naruši američku odlučnost. “Donald Trump je prvi predsjednik u mom životu koji ne pokušava ujediniti američki narod”, rekao je njegov bivši ministar obrane James Mattis 2020.
Trump je zaštitio Rusiju od sramote. Ponavljajući rusku propagandu, naveo je kolege republikance da blate Ukrajinu lažno sugerirajući da se Kijev, a ne Moskva, umiješao u američke predsjedničke izbore 2016. godine.
“Ovo je izmišljena priča koju su počinile i propagirale same ruske sigurnosne službe”, rekla je Fiona Hill, koja je usmjeravala rusku politiku na Trumpovo Vijeće za nacionalnu sigurnost, u istrazi o opozivu u Kongresu 2019. godine.
Republikanci koji štite Trumpa proglasili su opoziv demokratskom stranom. No, to je poteklo do Trumpovog usklađivanja s Rusijom protiv njenog ranjivog susjeda.
Kongres je izglasao da se Ukrajini pruži gotovo 400 milijuna dolara vojne pomoći. Trump je odgodio slanje.
“Želio bih da nam učinite uslugu”, rekao je Trump ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u njihovom zloglasnom telefonskom razgovoru u srpnju 2019.
Naklonost je bila uvjetovana time da Zelenski ocrni predsjedničkog rivala Joea Bidena istražujući njega i njegovog sina Huntera. Zelensky se nikada nije povinovao.
Stvari nisu išle onako kako su htjeli ni Trump ni Putin. Trump je izgubio svoju kandidaturu za reizbor. Biden, koji ga je pobijedio, sada predvodi globalne napore da se zaustavi Putinova agresija.
Umjesto da se raziđu pod vojnim i ekonomskim pritiskom, NATO i Europska unija su se udružili u potpori Ukrajini. Unutar SAD-a dvije političke stranke koje se inače svađaju udružile su se kako bi osudile rusko divljaštvo.
Republikanski senatori koji su glasovali za oslobađanje Trumpa od optužbi za opoziv, pljeskali su dok je Biden vrijeđao ruskog čelnika u prošlotjednom obraćanju o stanju Unije. “Zakon o odgovornosti Putina” u Kongresu koji sponzoriraju republikanci nastoje sankcionirati, između ostalih, ruskog oligarha koji je više nego udvostručio Trumpovo ulaganje u kupoprodaji vile u Palm Beachu.
Čak je i Trump promijenio melodiju. Tjedan dana nakon što je pohvalio Putinovu stratešku oštroumnost, osudio je ruski napad na Ukrajinu kao “holokaust”.
Bivši predsjednik i dalje je vodeći kandidat za nominaciju Republikanske stranke 2024. No, što duže traje krvoproliće u Ukrajini, to će Putin postajati sve veća odgovornost.
Trump i oni oko njega željeli su da kontroverza nestane. Njegov bivši državni tajnik Mike Pompeo, koji je slušao ozloglašeni razgovor Trump-Zelensky, izvrijeđao je novinara koji je nekoliko mjeseci kasnije pitao za Ukrajinu.
“Mislite li da je Amerikancima stalo do Ukrajine?” Pompeo je vikao na Mary Louise Kelly s Nacionalnog javnog radija.
Tada im možda nije bilo stalo. Nažalost po Trumpa, sada im je stalo.
