Sve je počelo tog kobnog dana, Elizabeth nije imala pojma što je čeka.
– Provalio je u moju kuću, odveo me na stražnja vrata i odveo u planine koje su bile iza moje kuće – započela je svoju priču mlada žena.
Kad su stigli na skriveno mjesto, postalo je užasno.
– Prvo što je napravio kada me odveo u logor bilo je da me dade svojoj ženi da se presvučem, a ona me potom pokušala okupati – nastavila je priču.
U ovom gnusnom zločinu sudjelovala je i čovjekova zakonita supruga.
– Kad je završila sa mnom, povukla se, a on je ušao. Onda mi je rekao da sam mu sada žena. I da je vrijeme da konzumiramo naš brak – prisjetila se strašnih detalja.
Tada je imala samo 14 godina i sjeća se samo da joj se u glavi vrtjela samo jedna misao: “Čekaj malo, što je on mogao imati na umu”.
– Sjećam se i kako sam mislila “Ne, to nije moguće”, jedno ljudsko biće ne bi moglo tako nešto drugom čovjeku. Nitko nije tako zao – rekla je.
Ali ubrzo je saznala bolnu istinu, da je on to učinio. Ona je u tom trenutku shvatila da postoje ljudi koji su toliko zli da tako nešto naprave djetetu. I tu je agoniju doživljavala svaki dan, sljedećih devet mjeseci.
“Jutro nakon što sam spašena, mama mi je dala najbolji savjet ikad”, dodala je.
Kako se uvijek trudila poslušati mamin savjet, tako je bilo i ovoga puta.
– Rekla mi je “Elizabeth, strašno je ovo što su ti ovi ljudi učinili, a nema riječi da opiše koliko su pokvareni i zli. Ukrali su ti devet mjeseci života koji ti se nikad neće vratiti, ali najbolju kaznu ikada bi ih mogao kazniti da budeš sretna, da nastaviš sa svojim životom, da radiš što uistinu želiš, jer ako sažališ sebe držeći se prošlosti i živeći u njoj, samo ćeš im dopustiti da nastave da ti ukradu život. A oni to ne zaslužuju.” Elizabeth se sjetila majčinih riječi.
Pokušala je to usvojiti i nastaviti živjeti život ispunjen srećom.
– I sjećam se kako sam, kako se suđenje približavalo, postala jako nervozna što sam ponovno vidjela svoje otmičare. Nisam ih vidjela od dana kada sam spašena. Nisam znala kako ću reagirati. Dok je Brian Mitchell uveden u sudnicu, još je imao dugu bradu i kosu, ali je bio okovan oko ruku, struka i stopala, prisjetila se Elizabeth, dodajući: “Oko njega su bili stražari s obje strane. otpraćeni u sudnicu.
U tom je trenutku shvatila riječi koje joj je rekla majka i pokušala odmah primijeniti taj savjet. Shvatila je da se ne treba bojati kakve će osjećaje u njoj probuditi njezin otmičar.
– U tom trenutku sam shvatila da on više nema moć nada mnom, a sjećam se koliko sam se u tom trenutku osjećala moćno – rekla je ova hrabra žena.
Posljednjeg dana suđenja, kada je Brian osuđen, sutkinja je pitala želi li mu nešto reći, a onda je polako ustala i izrekla njegovu maksimalnu kaznu:
– Sjećam se da sam ustala i rekla mu da više nema moć nada mnom, da je više nikada neće imati i da namjeravam živjeti divnim životom – rekla je Elizabeth.
Tada je naučila veliku životnu lekciju, da oprost nije potreban drugoj strani, nego nama samima.
Život je toliko vrijedan da bez obzira što vam se dogodilo, bez obzira na vaše porijeklo, prošlost, svatko zaslužuje biti sretan. Loše stvari se događaju, ali to nas ne bi smjelo definirati ili uništiti naše živote.
– I, da, možda ću zauvijek ostati zapamćena kao djevojka koja je oteta, ali u redu je, jer znam da to nisam sve što jesam. To mi se dogodilo, ali nisam dozvolila da me spriječi da krenem dalje, da se udam, da zasnujem obitelj, da postanem odvjetnica za žene i djecu, za sve žrtve – rekla je ove lijepe riječi Elizabeth, žrtvu nasilja.
Događaju se stvari koje nas oblikuju i oblikuju, ali nas ne moraju definirati. Sami odlučujete o svojoj sudbini i o tome što ćete biti.
