U Hrvatskoj ima više od 10 tisuća beskućnika. Sudeći po zabrinjavajućem rastu broja nezaposlenih, premnogim građanima kojima su blokirani računi u bankama, onima koji više ne mogu plaćati stanarinu i režije, pa su sve češće deložacije, moglo bih ih uskoro biti sve više. Trenutno su u Rijeci dvije četveročlane obitelji “na cesti”.
U najrazvijenijoj demokraciji na svijetu, kako se same vole nazivati Sjedinjene Američke Države, beskućnika ima više od 3 i pol milijuna. Odnos države i društva prema njima je ne samo nedemokratski i bešćutan, već i zločinački, baš kao u nama susjednoj Mađarskoj.
Po uzoru na nacističku Njemačku Adolfa Hitlera, u SAD-u predsjednika Baracka Obame, u državi Južna Carolina su pravno regulirali problem beskućnika tako da im je ponuđen sljedeći izbor: ili će ići u tzv. FEMA kampove koji su novovjeki koncentracijski logori ili u zatvor. Pravno uporište za to jest činjenica da je beskućništvo proglašeno – zločinom! Teška istina, ali istina, ma koliko to nevjerojatno zvučalo.
U Hrvatskoj nema tako drastičnih primjera odnosa države prema beskućnicima i potrebitim siromašnim ljudima. Ali, nema ni neke veće institucionalne pomoći. Najviše za beskućnike, a pogotovo u Rijeci, čini Katolička Crkva. Ona ima Prihvatilište za beskućnike “Ruže sv. Franje” o kojemu se brinu volonteri trsatske Franjevačke mladeži (FRAMA).
Rijeka je jedinstvena u Hrvatskoj i po časopisu ‘Ulične svjetiljke’ glavnog urednika Siniše Pucića koji je i autor projekta. Časopis je samoisplativ. Stoji 8 kuna. Od cijene, 4 kune ide za tiskanje, a 4 kune beskućniku koji ga prodaje. FRAMA je vrlo aktivna i u osiguravanju prehrane za beskućnike, a uz pomoć Caritasa oni se mogu odjenuti i obući. Za prosinac je najavljen veliki humanitarni koncert u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku na kojemu će nastupiti najpoznatiji MIK-ovci. Sav prihod od ulaznica po cijeni od 50 kuna ići će za beskućnike.
Ako u gradu vidite kojeg beskućnika kupite od njega Ulične svjetiljke, a ako nema časopis ne morate mu dati novac već se zadržite s njim u ljudskom razgovoru. Za kraj jedan moj aforizam: Bogat čovjek će prije darovati siromašnog nego li mu postati prijatelj. Dobro je činiti dobro, ali više od novca koji put vrijedi lijepa riječ.(Giancarlo KRAVAR)
