Hrvatska književnica Vedrana Rudan (74) na svom blogu “Djevojka u zagrljaju metastaza” podijelila je osobne doživljaje vezane uz svoje zdravstveno stanje. Iako je već pisala o teškoj borbi s rakom, njezini tekstovi se često dotaknu uloge obitelji koja je bila njezina najveća podrška.
Podrška supruga Ljubiše Drageljevića
Vedrana u svom blogu detaljno je opisala svakodnevnu pomoć koju joj je pružao suprug, Ljubiša Drageljević. Nakon povratka iz bolnice, pisala je: “Moj me muž na kauču držao za ruku i svakih me pet minuta pitao kako sam i treba li mi nešto.” Njezinu nesebičnu podršku nije vidjela samo u sitnicama, već i u cijeloj njegovoj posvećenosti. “Odmarali smo se poslije ručka koji je on skuhao.”
Njegova briga i nesebična pomoć
U tekstu, Rudan je opisala trenutke kada je bila fizički iscrpljena, a muž ju je doslovno brinuo: “Kupao me, oblačio, svlačio, navlačio mi čarapice na noge pred spavanje.” Njezin muž, dodala je, “bez kuknjave kuha, pere, glača, prisiljava me da pijem puno vode“, kako bi pomogao tijelu da se oslobodi otrova.
Ljubav i obitelj u teškim trenucima
Rudan kaže da je osjećala ljubomoru prema mlađim ženama koje su joj govorile da njezin muž izgleda “fenomenalno”. Iako je svjesna njegove odanosti, priznala je: “Kad umrem, boljet će prašinu koja će ostati iza mene i koja će osjećati svaki njegov orgazam sa prokletom vješticom. Ljubomora nikad ne umire.”
Strah od budućnosti i neizvjesnost
Riječka spisateljica kaže da ima i osjećaj nesigurnosti koju nosi sa sobom borba protiv raka. “A što ako? Nikad se ne zna. Sve je moguće“. . Unatoč svemu vjeruje u napretku medicine: “Jučer sam se vratila iz Dnevne bolnice riječke onkologije. Tamo mi je ‘kolega’ rekao da se od raka liječi već deset godina i da se dobro osjeća. Opa! Opaaaaaa…Moderna medicina je čudo”