Tko to lupa na vrata, tko galami cestom? Ovih dana bit će to neka od glavnih pitanja. Maškare su! Završnice su karnevala, mnogi se maškaraju u kostime koje su brižno izrađivali mjesecima. Neki će nabrzinu izmisliti nešto i priključiti se veselju. Kako god bilo, važna je zabava.
A gdje su fešte najbolje nego u Primorju. Otišli smo ovih dana do Grobinštine, točnije u Čavle i upoznali Frenkija. 38-godišnjeg dondolaša, zvončara. Svoju strast za karnevalom ne krije. Od malih nogu razdoblje od Tri Kralja do Peplnice provodi u ludovanju. Ostatak godine marljivo radi na svojim ‘krabujama’. Maskama od kostiju krava i boškarina. Čisti ih i uređuje. Poseban je naglasak na rogovima.
Što veći to bolji. Za njih je spreman izdvojiti i stotinjak eura. S maskom, zvonom, ovčjim kožuhom koji znaju težiti i po 20-ak kilograma, te uz ostatak svoje ekipe dondolaša obilazi sva sela. Hodaju kilometrima, bez obzira na vremenske uvjete i guštaju u karnevalima. Samo koji kilometar dalje u samom gradu Grobniku, vesela skupina mještana od listopada radi na maskama. Prošle godine tema je bila crtić ‘A je to’, ove godine miševi! Svi rade od najmanjih do najvećih, jer sramota je doći na riječki Korzo u nečemu već viđenom.
foto: dnevnik.hr
Tako to rade u Primorju. Svako mjesto ima neke svoje pokladne običaje, no ono što nam nekako najviše zvoni u ušima kad se sjetimo maškara je dječji glas i nasmijana lica. Takve smo zatekli u Ivanić Gradu. Nekolicinu 10-godišnjaka pratili smo u njihovom pohodu na kuće. Vještica, žuti medo, dama pod maskom, klaun, kostur…trudili su se i trudili. Napadali su ih psi, nailazili na zatvorena vrata, no na kraju su ipak uspjeli u svom naumu. Pokoji slatkiš i kuna, bili su u džepu.
No pokazalo se da više i nismo toliko skloni otvarati vrata, pa čak ni maškarama. Lijep običaj, no u gradovima je slika posve drukčija nego na selu. Mnogi su ostali razočarani, no kažu, shvaćaju zašto im ne otvaraju vrata. 10-godišnja Izabela imala je objašnjenje: ‘Pa ljudima je valjda recesija, pa nemaju ni za nas!’ Sjetite se toga kada vam sljedećih dana netko pokuca na vrata. Nemojte da baš svako dijete, i maškare pamti po recesiji. Sačuvajte koji bombončić za njih. Ili barem osmijeh! To uistinu ništa ne košta! (dnevnik.hr)
