Home Vijesti ‘Zastave’

‘Zastave’

711
0

Svojevremeno sam nabasao na jednu novu benzinsku pumpu, koja je bila lijepo uređena i okružena cvijećem. Kaže se da jedna lasta ne čini proljeće ali se ne može osporiti da svaka lastavica upućuje na ugodno godišnje doba. Na vrijeme u kojem bi željeli živjeti duže od jedne sezone. I zato je ugodno vidjeti tu dugo očekivanu lastavicu, pogotovo ako je prethodnica jata, jata kvalitetnih i estetskih odnosa u okruženju.

No, pitam se, zašto ta kvaliteta nije nametnuta u cijelom projektu, zašto nije dominantna i u drugim rješenjima tog istog, hvale vrijednog zahvata? Pri tome mislim na zastave kojih na toj kako sam rekao lijepoj uređenoj pumpi ima podosta, čak četiri. Ti lepršavi barjaci igrom boja daju lijep i ugodan efekt ali samo na prvi i površan pogled.
Zastave imaju svoje značenje, iste nam same to jest pojedinačno ili skupno daju i neku poruku. Te razno obojane tkanine kojima je preteča u Europi bio rimski vexillum a nešto kasnije labarum cara Konstantina koriste se za sve i svašta. Koristi ih tko hoće i kako tko hoće, od pojedinaca do raznih grupacija pa sve do zastava država ili državnih zajednica. Ističu se u raznim vremenskim epohama i društvenim događanjima. Koriste se u časovima uspjeha i ushita, u trenucima boli i tuge te u niz ostalih prilika. Kod toga je bitno a rekao bih i civilizacijski da se sa zastavom postupa s dužnim respektom. Poštovanje prema zastavi može se dovesti u pitanje nizom radnji. Čistoćom i urednošću same zastave, cjelovitošću, veličinom i položajem u odnosu na druge zastave okruženja, visinom samog ovjesa i još po kojom nesmotrenošću.

Projektiranje zastava te njihova upotreba podložne su posebnoj disciplini koja se zove veksilologija . Zastave uz grbove ( heraldika ) i pečate ( sigilografija – sfragistika ) čine značajan dio društvenih znanosti. To saznanje ne mora izazivati strahopoštovanje, nikako pak odbojnost ali nas upućuje na oprez, pogotovo kada javno ističemo neke od tih simbola. Što je rang zastave viši to veća mora pažnja pri korištenju iste. Državna zastava odnosno zastava državnih zajednica čine vrh te piramide važnosti u svijetu barjaka.

Na spomenutoj pumpi bila je istaknuta i zastava EU. Ista nije bila izraz neke eurofilije već izraz primitivne balkanske posesivnosti. Kićenje je to bilo tuđim perjem, maltene folklor ovdašnjeg homosapiensa. Dali baš homo, dali baš sapiensa, ostaje da se razmisli.

Društvo u kojem je prisvajanje tuđeg uhodana uzanca, rabljena na mnogim poljima, nije moglo odoljeti ovakvom izazovu. Značajan je biznis bio razvijem, da ostanemo na istoj temi, u tiskanju plavih EU naljepnica za HR auto tablice. Baš me zanima što osjećaju i koji je povod vlasnicima tih automobila za uzurpaciju nečega na nešto što nemaju pravo. Posebno je pak pitanje benevolentnosti službenih tijela koji ležerno prelaze preko takvog, u osnovi, nelegalnog uzusa.

Vrijedno je spomenuti da Europska Unija dodjeljuju svoju zastavu onim sredinama gdje su se institucije unije posebno angažirale. Kao na primjer mjesta koja su obnovljena pod pokroviteljstvom EU ili tijelima gdje su institucije unije uložile značajan trud za unapređenje tih tijela.

Uz spomenutu zastavu EU tu je bila, jasno i zastava HR. Uz te zastave se, na istoj visini, vijorila zastava, reklama motornog ulja. Ali to nije sve, niz je završavao zastavom zelene podloge ukrašene crvenom zvijezdom petokrakom. Da pogađate, zastava reklama, «Heiniken» piva. Dakle državna zastava RH te zastava EU ujednačene su i postavljene u rang reklamnih krpica. Čudno i zapanjujuće u državi koja je prožeta idolatrijom crveno bijelih kvadrata i kultom vlastite trobojnice. Netko može kao opravdanje navesti manjkavost zakona koji regulira to područje no nadam se, da nam ne treba, barem ne još, zakon o zdravom smislu i zakon o zdravoj prosudbi.

Vrlo često se postavljaju skupovi zastava raznih nivoa uprave, pa koliko to jednostavno izgleda i kod toga ima nesmotrenosti. Na ulazu u jednu marinu vijorio se zanimljiv skup od tri barjaka. Prva je državna zastava. Druga to jest u sredini podignuta je, u javnosti malo poznata, «ekološka» zastava marine za tu godinu. Treća je povijesna zastava i grb grada, ranije municipija. Ovdje je prvo očiti diskontinuitet između gradske i državne zastave. Kod navedenog niza nedostaje županijska zastava.

Zanimljivo je znati da zastavu kao potvrdu primjerene ekologije ambijenta dodjeljuje Europska zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš (FEEE) iz Kopenhagena. Ta zastava, priznanje, uručuje se svake godine na Svjetski dan zaštite okoliša, 5. lipnja. Ista «vrijedi» godinu dana, godina je označena u gornjem uglu do nosača zastave.
Dobivanje te pohvale služi na ponos svakom kolektivu a u isto vrijeme jamči građaninu korisniku, gostu, turistu, da je čistoća dotičnog ambijenta primjerena i nadzirana. Bez obzira na visoko priznanje koje se tim barjakom naglašava isti nije i ne može biti ranga zastave povijesnog municipija a pogotovo ne ranga državne zastave.

Primjerenost i način na koji koristimo zastave više ukazuje na barjaktara nego na poruku koju se tim zastavama htjelo izraziti. I zadnje ali ne manje značajno još napomena da bi se zastave trebale svaku večer skidati a u jutro ponovo podizati. Ovo je pravilo imperativ prilikom korištenja državnih i drugih službenih zastava. No, u sredini gdje i «prekaljeni morski vukovi» plove sa nepodignutim bokobranima, menefregizam (nonšalantna bezbrižnost) postaje „vrlina“. Uvriježeni modus vivendi i kod životno mnogo značajnijih pitanja nego što je odnos prema obojenim krpicama. (Ivan Pauletta)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here