Kolumne

Zdravstvujte i do svidanja tovariš Todorić!

Zdravstvujte i do svidanja tovariš Todorić!

Piše: Nenad Bunjac

Moram priznati, potpuno sam navučen na blogerski serijal Ivice Todorića o navodnim uzrocima, posljedicama i akterima propasti Agrokora koji su moćni gospodarski koncern kroz sustavnu i mračnu urotu nemilosrdno „bacili na koljena“. Za manje upućene, Gazda Todorić tvrdi, na sveopće čuđenje javnosti, da su hrvatska Vlada predvođena potpredsjednicom Martinom Dalić i predsjednik izvanredne Uprave Agrokora Ivan Ramljak, u suradnji smeđunarodnim bankarskim agencijama poput austrijskog CAIB-a i američkog Knighthead Capital Managements-a, provelo dugo i pomno planirano „neprijateljsko preuzimanje“ Agrokora kako bi antidomoljubnim interesnim grupacijama priskrbile nepripadajuću financijsku dobiti i nezamisliv politički utjecaj koji prijeti opstanku države Hrvatske.Maštovit i duhovit lik je Gazda.
Jasno imajući na umu elementarno PR pravilo da „kolektivna svijest najkraće traje“, nova Todorovićeva akvizicija za odnose s javnošću Ratko Maček (omiljeni manipulator „alternativnim činjenicama“ u doba Ive Sanadera), pod egidom „drugo lice istine“, pripovijeda spektakularnu science fiction sagu u kojoj ništa nije kako izgleda i nitko nije kakvim se predstavlja.
Pa tako, ravno iz dupeta u glavu, Gazda Todorić brani vladavinu prava i tvrdi kako Lex Agrokor ne samo da spada u domenu državnog intervenicionizma nego je „neustavan i zločinački“, potpredsjednica Dalić je „zla guja u njedrima“, a hrvatska Vlada praktički mafijaška organizacija koja ga je pod okriljem noći i na prevaru „prisilila da potpiše ponudu koja se ne odbija“. Puste milijarde eura duga bankama i dobavljačima, potencijalan gubitak na desetke tisuće radnih mjesta, mizeran status na međunarodnom tržištu novca, ulizivački tretman srednjostrujaških medija koji su iščekivali pobjednika, strah oglašivača i niza manjih tvrtki od skorog bankrota zbog Todorićevog nesavjesnog, štetnog i ucjenjivačkog poslovanja, nestali su iz priče kao da nisu niti postojali.
Probudio se u hladnu zoru Kulmerovih dvora i svi su odjednom bezrazložno nasrnuli na njega, hrvatskog dobrotvora i ekonomskog genija. Prisjela mu prepeličja jaja odmah, oni će njemu reviziju i izvidima prijetiti? Milijarda gore, dolje u procjeni tvrtke, koga briga za njih u tom financijskom rašomonu?
Štoviše, kako gotovo pravednički grmi Todorić, neljudski i glupo su postupili, trebalo je samo dopustiti da na miru rade kao i dosad i vladao bi raj nebeski. Na tu besmislicu odgovor je ciničnosaželapotpredsjednica Dalić poručujući mu „kako je on još uvijek vlasnik Agrokora i neka izvadi 40 milijardi eura iz džepa, podmiri dugove bankama i dobavljačima, pa će se hrvatska Vlada odmah povući iz projekta“.

TODORIĆ HUŠKA RUSE NA HRVATSKU VLADU

No, u tom grubom snošaju teoretičara zavjera, gospodarskih kriminalaca i visoke politike, postoji i šira geopolitička slika koja se iščitava kroz očajnički Todorićev pokušaj da od prvotno najljućih neprijatelja u začetku afere Sperbank i Rusije napravi saveznike. Pojednostavimo priču kako me još nebi optužili da sam Lošin fan.
Naime, u upravljačkom odboru Agrokora koji pokušava koncern riješiti neproduktivnog balasta, uspostaviti zdrave poslovne temelje i pronaći svjež kapital kako bi sanirali poslovnu i političku štetu sjede predstavnici Vlade, banaka koje štite svoj kapital, razvojni menagment, dobavljači kao i novopridošli ulagači poput Knighthead Capital Managements-a.
I tu je Todorić uvidio priliku da uspori razvlašćenje u Agrokoru, pokuša sačuvati preostali kapital i ucijeni hrvatsku Vladu prebacujući restrukturiranje koncerna na plan visoke politike. Suprostavit će Ruse Amerikancima.
Prije nego li razjasnimo kako je osmislio tu dijaboličnu ideju, svima mora biti jasno da je Todorić svo bogatstvo i Agrokor stvorio uz tri jaka saveznika: pokojnog Franju Tuđmana koji mu je devedesetih cjelokupni državni servis i proračun stavio naraspolaganje što je Todorić obilato i amoralno koristio. Drugi saveznik bili su mu pravosuđe i Porezna uprava koji nisu imali političku podršku i infrastrukturu da korigiraju Todorićevo feudalno ponašanje te mediji kojima je poslovna egzistencija ovisila o sluganskom odnosu prema Todoriću. Stvorena je aureola modernog, uspješnog gospodarstvenika koji počevši od nule danas živi „hrvatski san“, pravno nedodirljivog i najvažnijeg gospodarskog i socijalnog partnera hrvatske Vlade bez kojeg jenezamisliv napredak i rast BDP-a. I takav status je imao kod svih hrvatskih Vlada koje su iz tog protuprirodnog zakonskog bluda crpile neizrecive benefite.
I zadnji, ali ne i namanje važan Todorićev saveznik: ruski kapital čiji je plasman na područje jugoistočne Europe ili Balkana imao konkretne geopolitičke ciljeve.

MINISTAR FINANCIJA MARIĆ KAO NEDOBROVOLJNI SVJEDOK

Sve je zapravo počelo megalomanijom Ivice Todorića koji je naumio postati „glavni balkanski igrač“ u prehrambenom i industrijskom sektoru. Rusija je u tom razdoblju gubila bitku za tzv. Južni tok, energetsku distribucijsku mrežu kojom bi praktička izbila na Jadransko more. Rusiju zanimaju investicije u hrvatski turizam, energetikui prehrambeno industrijski sektor te je rado financijski i politički podržala Todorićevu nakanu da 2015. kupislovenski „Mercator“ koji se toj kupoprodaji grčevito opirao rukama i nogama, iako je bila više nego izdašna. No, bio je dovoljan Putinov mig i naknadni posjet Sloveniji da se biznis zaključi.
Na Todorićevu žalost, gospodarska recesija i nestabilne regionalne prilike, od Agrokora su uskoro stvorile koncern koji je više sličio Ponzijevoj piramidi nego li vodećem regionalnom investitoru. Na međunarodnom tržištu novca Agrokor se zbog nekontroliranog poslovnog širenja, manjka tekućeg novca i pada rejtinga mogao samo nepovoljno zadužiti, a Sperbank i Rusija financirali su ga do razine od 140 milijardi kuna sve dok nije iznevjerio ugovorne klauzule „pakta s đavlom“. Umjesto stabilnog predstavnika ruskih gospodarskih i političkih interesa, jednostavno su ih počeli ignorirati, a Agrokor i Todorić manijakalno su se počeli zaduživati na tržištu novca kako bi premostili manjak kapitala. Kad je i hrvatska Vlada shvatila da je Agrokor postao „rupa bez dna“, priča je pukla k’o suha lijeska. Svi Todorićevi ljudi su marginalizirani ili nestali iz državnih struktura odlučivanja, a ministar financija Zdravko Marić opstao je samo zahvaljujući egu premijera Plenkovića i zadržan kao „živi svjedok“ svih financijskih malverzacija između države i Agrokora. I tako je nastao Lex Agrokor kao produkt ideje da se spasi što se spasiti dade, a Todorića su jednostavno pustili niz vodu. I tko god da je pisao Lex Agrokor, stručnjaci Inter capital co., Ivan Ramljak ili Siniša Vuco, predstavljao je nužno zlo nepohodno da se resetira model poslovanja koji je Hrvatsku dugogodišnje gospodarski unazadio..

NIJE RUSIJI DO NOVCA NEGO DO POŠTOVANJA

Jasno da su Rusi popizdili, sjetimo se samo prijetećeg istupa ruskog veleposlanika Anvara Azimova: nije njima toliko do kapitala, 140 milijardi kuna Putin drži u ladici s čarapama nego do Todorićeve nelojalnosti i potcjenjivačkog odnosa Hrvatske prema svjetskoj velesili. Kao demonstraciju sile, blokirali su Todorićevu imovinu u Srbiji i ovršili dio računa i nekretnina u Nizozemskoj gdje je Agrokor izmjestio svoje administrativno sjedište, ali su se i glasno pobunili na činjenicu da američki hedge fond čije je ulaganje u Agrokor u cijelosti pokriveno dionicama i obveznicama, ima više „utjecaja i ruku“ u upravljačkom odboru. Doživjeli su takav potez Hrvatske kao još jedan potcjenjivački čin i zaključni dokaz svrstavanja pod američku zastavu i zaštitu njihovih interesa.
Mi vam dajemo novac, ne vraćate ga i još nam jasno poručujete da ga nećemo niti skoro vidjeti, niti odlučivati o strategiji povrata? I to je najjača karta na koju Todorić igra; ruski bijes koji ukoliko preraste u međunarodni skandal nudi mu dovoljno vremena da provede plan zadržavanja vlasništva nad tvrtkom pod njegovim zamislima.

TODORIĆEV STRAH OD MODELA „PARMALAT“

I zato sad Todorićev slabašni team kupuje vrijeme, traži arbitraže i osnivanja povjerenstva, prijeti tužbom, priziva državne agencije, DORH i policiju, „naplaćuje“ usluge odvjetničko i manegerskoj oligarhiji koja kontadiktorno zaziva striktnu primjenu zakona u slučaju tvrtke koja ga nikad nije poštovala,, prijeti osobnim indiskrecijama potpredjednici Dalić i upravitelju Ramljaku te klasificiranom dokumentacijom državi, priziva urotničke planove monetarnih agencija poput austrijskog CAIB-a i američkog fonda Knighthead Capital Managment sve kako bi privolio Rusiju da se odupre postojećem sanacijskom planu Agrokora.
Ukratko, „muti vodu“ kako bi zadržao sve i za ništa odgovarao. I zato se Todorić tako panično boji primjene sanacijskog modela talijanskog „Parmalata“ što je u nekoliko navrata istaknuo: talijanska država je tvrtki poslovno pomogla tek kad je vlasnik iz svih osobnih i tvrtkinih resursa nije podmirio većinu vjerovnika i kad je državno tužiteljstvo podnijelo čvrstu optužnicu protiv Calista Tanzija i pratećeg mu managementa.
Noćna tajkunska mora, ostati bez svega i otići u zatvor. A u ovom slučaju, Todoriću protiv takvog izglednog raspleta sumnjam da i Rusija može pomoći jer je postao simbolom svih stvarnih mora pod kojima stenjemo i škiipimo zubima od samog početka nacionalne okupacije koju neki nazivajuhrvatskom nezavisniošću..

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Za vrijeđanje mrtvog predsjednika 15 dana zatvora, za vrijeđanje živih Riječana niti prijava!

February 13, 2019

Mario Nakić: Trst je naš!

spFebruary 12, 2019

Denis Kuljiš: Hrvatska i Rijeka ponovno s Mađarima?

spJanuary 20, 2019

Riječki kafe: Od Loleka i Boleka, do Ekonomskog tigra Nove Europe

spJanuary 16, 2019

Denis Kuljiš: U 2.krug predsjedničkih izbora idu Kolinda i Kolakušić!

spJanuary 15, 2019

Denis Kuljiš: Upravljaju li Hrvatskom amateri?

spJanuary 5, 2019

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Kuljiš: Festival uhljeba i zloslutna grmljavina s Pantovčaka

spNovember 1, 2018

KOMENTAR: Spaljeni ili liječeni

spOctober 19, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.