Objava u popularnoj Facebook grupi Volim grad koji teče potaknula je lavinu reakcija i otvorila niz ozbiljnih pitanja o sigurnosti javnih površina, odgovornosti za neoznačene radove, ali i o stanju empatije u društvu.
Autor objave opisao je kako mu je supruga jutros, na putu prema poslu, pala u neoznačenu rupu na cesti kod Mrtvog kanala te pritom slomila nogu. Ono što je dodatno uznemirilo članove grupe nije samo sama nesreća, nego činjenica da, prema njegovim riječima, nitko od prolaznika nije stao pomoći, već su je ljudi – zaobilazili.
Objava je vrlo brzo prikupila velik broj komentara, a rasprava se proširila u nekoliko smjerova: od zgražanja nad ponašanjem prolaznika, preko savjeta o pravnim koracima, do šire kritike grada i izvođača radova.
„Ljudi su postali bezosjećajni“
Velik dio komentara izražava nevjericu i tugu zbog potpunog izostanka ljudske reakcije.
„Ljudi su danas bezosjećajni, ovo je nevjerojatno“, jedan je od prvih komentara.
„Strašno je da ženi nitko nije pomogao, baš smo jadni postali“, dodaje se u drugom.
Nekoliko članova ističe da se društvo opasno mijenja: „Postali smo sebični, neosjetljivi, svatko gleda samo sebe.“
Pojavili su se i brojni osobni primjeri sličnih situacija – od djece koja su pala uz cestu dok automobili prolaze bez zaustavljanja, do odraslih osoba koje su ležale ozlijeđene na pločniku dok su ih prolaznici promatrali ili zaobilazili.
„Sjedila sam na podu i plakala, nisam se mogla osloniti na nogu, ljudi su me obilazili i gledali kao vanzemaljca“, opisuje jedna članica svoje iskustvo od prije nekoliko godina.
Tko je odgovoran: Grad ili izvođač radova?
Drugi dio rasprave usmjerio se na pitanje odgovornosti. Većina komentatora slaže se da rupa nije smjela biti neograđena i neoznačena.
„To je trebalo biti zaštićeno upravo zbog ovakvih nesreća“, navodi se u jednom komentaru.
„Odgovoran je izvođač radova“, tvrde jedni, dok drugi smatraju da je krajnja odgovornost na Gradu: „Grad je taj koji ugovara radove i mora nadzirati izvođače.“
Više komentara savjetuje da se odmah zove policija, kako bi se napravio očevid i utvrdilo pod čijom je nadležnošću infrastruktura. Spominju se i mogućnosti odštete.
„Policijski zapisnik je ključan, bez toga se teško išta može dokazivati“, upozorava jedan član.
„Ako je slomljena noga, postoji pravo na odštetu – ali samo ako je sve prijavljeno“, dodaje drugi.
„Cilj je da se ovakve stvari spriječe“
Autor objave naknadno se ponovno javio i pojasnio da mu nije cilj prepucavanje, nego prevencija.
„Cilj je da se ovakve stvari spriječe, jer pola grada izgleda ovako i svi prebacuju odgovornost, a nitko nije kriv“, napisao je.
U raspravi se spominju i iskustva s prijavljivanjem rupa i opasnih mjesta putem gradskih aplikacija, pri čemu su neki naveli da su prijave odbijene ili mjesecima ostale „u obradi“, dok su se stanari sami snalazili improviziranim rješenjima kako netko ne bi stradao.
Nesreća kao ogledalo grada
Ova objava, i stotine reakcija koje je izazvala, nadilaze jedan izolirani incident. Ona otvara neugodna, ali nužna pitanja:
jesu li javne površine u Rijeci dovoljno sigurne, tko snosi odgovornost za propuste, ali i – jesmo li kao društvo postali toliko ravnodušni da okrećemo glavu od tuđe nesreće.
Dok se supruzi autora objave želi brz oporavak, mnogi članovi grupe poručuju isto: problem nije samo rupa na cesti, nego i rupa u solidarnosti.
