Kada je 4. svibnja 2000. godine na e-mail adrese milijuna korisnika diljem svijeta stigla poruka pod nazivom “Volim te” od njima poznate osobe, nitko nije ni slutio da će otvaranjem te poruke aktivirati jedan od najrazornijih računalnih virusa u povijesti poznat kao “I love you”, odnosno kao “Lovebug”.
Virus je sadržavao poruku “Check the attachment Love letter for you”, a uz poruku je dolazio i “attachment” koji je izgledao kao običan tekst. No, kada ga je korisnik otvorio, razorni virus je odmah pretvorio sve podatke s računala u svim formatima, osim MP3 formata, u taj virus i istovremeno ga poslao svim osobama iz adresara na računalu
Ovaj virus počeo se širiti s Filipina 4. svibnja, a do zore idućeg dana proširio se na Hong Kong, zatim Europu i konačno SAD. U nekoliko dana zarazio je više od 45 milijuna korisnika, a procjenjuje se da je napravio štetu između 5,5 i 8,7 milijardi dolara, s tim da je samo “čišćenje” svih zaraženih računala od Lovebuga koštalo još 15 milijardi dolara. Lovebug je također bio prvi virus koji je postao glavna vijest u medijima. Zarazio je gotovo 10 posto svih računala spojenih na internet.
– Sam virus nije bio toliko poseban. Razlog uspjeha je taj što je potaknuo osnovnu ljudsku potrebu – biti voljen – napisao je Graham Cluley, poznati stručnjak za računalnu sigurnost.
Zapanjujuća brzina
Brzina kojom se virus proširio među korisnicima bila je zapanjujuća, a virusa nisu pošteđeni ni Pentagon, CIA i britanski parlament. Kako se virus počeo širiti iz Manile na Filipinima, tamošnji istražitelji brzo su pronašli dva mlada programera, Onela de Guzmana i Reonela Ramonesa. No, vlasti nisu znale za koje bi se kazneno djelo ova dva projektanta trebala teretiti, s obzirom na to da tadašnje zakonodavstvo nije poznavalo takav oblik kriminala. Zbog toga su ubrzo pušteni.
– Priznajem da stvaram viruse, ali ne znam je li ovo moj virus – rekao je na početku istrage 24-godišnji programer, kasnije se u istrazi pravdajući da je možda “pustio” virus nenamjerno. Samo dva mjeseca nakon pojave Lovebuga, na Filipinima je donesen novi zakon koji je kažnjavao sve oblike računalnog kriminala. De Guzman je kasnije vrlo oprezno govorio o virusu kako se ne bi uvalio u pravne probleme.
– Ne znam je li to bila moja viroza. Ako mi možete dati njegovu šifru, mogao bih provjeriti. Možda ju je netko drugi stvorio, a možda ju je netko ukrao od mene – rekao je novinarima The New York Timesa.
No, znao se pohvaliti i da je “postao dio povijesti Filipina”.
