Home Kolumne Zvonimir Peranić: Vježbanje smrti na Dan kazališta

Zvonimir Peranić: Vježbanje smrti na Dan kazališta

1510
0
Piše: Zvonimir Peranić

Svjetski je dan Kazališta.
Kazalište koje objedinjuje, spaja sve umjetnosti. Koje propituje, preobražuje sva naša osobna i društvena stanja i htijenja. Komentira, odnosi se, potiče… Kaziva… Umjetnost koja nas pored svijesti razlikuje od ostalih bića. Što nam kaziva Kazalite danas? Kazalište u doba Korone!
Prije otprilike dva mjeseca započeo je najveći europski događaj u kulturi. Rijeka – Europska prijestolnica kulture. Iz toga narobušenoga svežnja prilike i neprilike, učinka i ne učinjenoga, koristi i iskoristivosti, u tom sudaru stvaranja novoga i brisanja postojećega Putokazi su na otvaranju učinili moćnu umjetničku intervenciju. Nakon izvedene himne, okrenuvši se, na leđima im je bilo napisano NEMA NAS. Već tada su se postavljala mnoga pitanja.
Tko je taj koga nema? Koga nema?
(…) Ima li nas kao naroda? Ima li države? Ima li nas u usputnosti prolaznosti (…) Ima li nas u usputnosti? Ima li nas…? Ima li nas?
Pitanje koje je propitivalo koga to EPK umjetnički briše, dva mjeseca kasnije nadrealno se proširuje. Danas nema niti (programa) EPK. Baš nekako prije premijere „Vježbanja živote – drugi put“ sve je zastalo, sve je nestalo. I dok je prije 30 godina Vježbanju života „dozvoljeno“ kao da umjetničkim krikom razdire i para ovojnicu iz koje se rađalo nešto novo, drugi put (u predviđenom terminu) Vježbanja života NEMA. Kao da je sve san. Kao da je sve naopako. Ili samo zrcalno.
Kazališta je prvi puta (eksponencijalno) utrnulo. Preoblikovalo se. Nestalo. Ili je postalo snoviđenje. Transformativno. Ima li nas?
Na svjetski dan kazališta nekako (za)čudno, na čitavome svijetu, događa se samo jedna izvedba. U Vatikanu, na ogromnome praznome trgu, u gigantskoj monumentalnoj crkvi hodi čovjek u bijelom. Kazuje. Kipovima na zgradama, stupovima, pročeljima. Ali kazuje i milijunima gledatelja. I događa se Teatarrr. Jeidnstvena Kazališna izvedba ikad, koja završava s AMEN. Upravo na Dan Kazališta.
Svjetski je dan Kazališta. A Kazalište nikada nije bilo tiše. Na dan kazališta bez Kazališta. Praznina. Ili drugačija ispunjenost.
Vježbanje smrti.
Samo jedna nadrealna jezovita izvedba na čitavome svijetu kriči tišinom…
I sve je „naopako“. Ili zrcalno. NEMA NAS. A zrcalno .nemA .naS upravo jest San. Amen.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here