Piše: Ivan PaulettaTeško smo i nezasluženo (?) osuđeni na 23,5 sati dnevno življenja bez kulture. Da ne bi bilo zabune, ovu tvrdnju potvrđuje i HRTV s emisijom “PO URE KULTURE”. Ruku na srce, ovom narodu je ta kultura nepotreban luksuz, bez teškoća može bez nje.
Ne znam što mi je došlo da opet spominjem kulturu. To je, ta kultura, nešto neodređeno, vjerojatno i nesuvislo te pored brojnih ostalih mana nepotrebno. Kojeg će vraga ta kultura na Balkanu? Što će nam to, možemo mi i bez toga, bez te beskorisne vradžbine. Da, što će nam ta razvikana kultura od nje se ne možemo najesti, ni napiti, ni zagrijati a ne pruža nam ni ostale tjelesne užitke. Što se tim zapadnjacima toliko uvrtilo u glavu da to smatraju, tu kulturu, tako važnom. Za kulturu treba i reda i rada i očito mnogo misaonog truda. Deficitarni elementi rijetko viđeni na Balkanskim koordinatama.
Kultura ipak obavija okruženje svakog ljudskog bića. Htjeli to ili ne svatko od nas je impregniran u neku kulturu, kasnije možemo (i trebamo) tu kulturu razvijati, širiti i prilagoditi suvremenim zahtjevima okruženja u kojem živimo.
Hrvati koji imaju časnu i mirotvornu povijest i ćud ne trebaju žuditi za tom neprofitnom rabotom. Potukli su i pretukli brojne i jake neprijatelje te ne vidim razloga da se bućkaju još s time što nam ne donosi direktnu materijalnu korist. Opstoje čvrsto kao klisurine i ne trebaju drugo ni drugog. Treba se sjetiti da je to najstariji narod u Europi, to upućuje da drugi trebaju učiti od Hrvata, a ne oni od drugih. I da smo u Europu došli (valjda) direktno iz podnožja brda na Sinaju (Horeb), gdje je Mojsije primao zapovijedi i sklopio savez (zna se s kime).
Kod spomena kulture u HR se iz spremišta vade glazbala a osobe odijevaju neku svoju bolju opremu. Jasno veliku pažnju se daje i uređenju frizure. Kultura, na spomen kulture stojimo otvorenih usta jer ne znamo što reći, što napraviti i kako se ponašati. Glasila ne spominju i ne naglašavaju ulogu kulture u društvu, ne spominju ni odnos kulture i napretka zemlje. I tu glasila ostavljaju na cjedilu svoje pratioce. Nema uputa kako se ponašati s tim čudovištem i kako se postaviti. No kultura znači i kako govoriti to jest kako se izražavati.
Neki dan, slučajno sam čuo na TV izraz “Navali”. To se masovno koristi umjesto ranije rabljeno “Dobar tek”. Sama po sebi riječ nije prepreka da se nešto napravi, uradi, pokrene itd. No, ovdje nije u pitanju sama riječ već je u pitanju i starija populacija kojoj smo mnoga toga dužni. Ta starija populacija se već sada teško snalazi u gomili novih riječi. Nekada se često govorilo Prijatno, sada kažu da to nije naša riječ pa je prema tome ne trebamo koristiti. Ne daj Bože da izbacimo iz našeg govora i pisanja sve riječi koje nisu naše. Ostali bi bez govornog jezika, trebali bi koristiti znakovni jezik iako u Hrvatskoj isti nije još standardiziran.
Taj se “Navali” za čas raširio te je objeručke prihvaćen, čujemo da to koriste mnogo njih. To im dođe kao neka uputa iz “komiteta”. Bilo je dovoljno da taj izraz netko spomene na TV i odmah je prihvaćen. Ovog časa se taj izraz može sresti u nizu sapunica koje se vrte na TV.
U biti taj izraz je užasan i ne bi ga se smjelo uzimati kao nešto što se spominje i povezuje uz kulturu. Osim ako to ne spada u HR novu kulturu, u kulturu koja uz jezik svakim danom postaje sve veća enigma za građane.
