“Dojam je bio bezvremenski, kao da smo se našli u kapsuli koja je daleko odlutala od Matrixove uljepšane stvarnosti te nam odmaknula zavjesu i ukazala na stvarnost koja doista nije poput našminkanih reklama.”
Bili svjedoci sjajnosti umjetničke alternativne scene, koja naime itekako postoji, a u koju se čak i zagrebački književni mainstream uklopio.
Riječki RI HUB, bivša robna kuća Bernardi pokazala je multifunkcionalanost i pun pogodak za ovakvo, mogli bismo reći underground događanje svjetskog kalibra, a i znakovito se uklopila poruke performera koji ismijavaju potrošački mentalitet.
Darko Brajković koji još voli da ga zovu Đepeto Njapo izveo je pet performansa egzistencijalističke tematike života običnog čovjeka te besmislenost potrošačkog načina života.Konceptualni umjetnik je potresao mnoge svojim izvedbama, dijelio grah koji nitko nije želio te ćemo ćemo u nastavcima pokazati snimke i objašnjenja performansa.
Mlađahna Monika Petrović sažvakala je Bibliju doslovce te izbacivala isto na osobu koja je kupita to smeće. Taj se performans zvao “Gospođa Markić”.
Igor Medved, “Umjetnik u nestajanju” nestao je na jednom od zidova. Andrej Zbašnik na sličan način poručio svima da postanu performeri.
Predrag Kraljević i Novari su s perdstavom “Kolo Kuga” izveli Marseljezu…u praznom, oronulom podrumu su nas dočekala dva toma “Jadovna” Đure Zatezala.
Kada smo se popeli na kat Branko Cerovac je sa svojim “Kraljem U’bu-om” prodrmao zajedno sa Predragom Kraljevićem očajnost vladanja.
Pjesnik Marijan Grakalić pjevao nam je Kvarnesku “trajnaninanena” te recitirao. Žarko Jovanovski je svim žarom pokazao moć slam poezije kao i podučio nas besmislu navika, pravila kojima robujemo u svakodnevnom životu bez razmišljanja. Siniša Matasović možda je bio malo nježniji, ali žestok.
Na kraju priče Riccardo Staraj je sa svojim Midnight blues bandom protresao oba kata kao i aktualnu političku situaciju…
Možemo reći da je bilo zaista “cool” jer ovakvo što nemamo prilike vidjeti svaki dan. Može se reći da se može mjeriti ravnopravno sa europskim i američkim art undergroundom te da želimo organizatoru da ne posustane već upre još žešće.
Bilo je i nekoliko ekscesnih situacija, u međuhodu predstava koje su trajale 15 minuta, a bilo ih je 14, kada su se npr. posvađala dva povjesničara tj kustosa oko ometanja od strane pripitog gosta, pa je bio i jedan nacionalistički ispad, ali je poznati riječki Aco bio u blizini i s osmjehom rješavao krizna stanja. Sjećamo ga se jako dobro iz vremena starog Palacha…
Dojam je bio bezvremenski, kao da smo se našli u kapsuli koja je daleko odlutala od Matrixove uljepšane stvarnosti te nam odmaknula zavjesu i ukazala na stvarnost koja doista nije poput našminkanih reklama.
Marija Aleksandra Štrajh, idejni vođa i organizator NA RUBU – subversive art performans festival sve je tempirala vrhunski i sa stilom na koji smo već navikli, puno nepredvidljivih obrata, neočekivanih reakcija te predstavljanje umjetnika koji nemaju previše prilike pokazati svoja djela koliko su snažno alternativna i subverzivna.
