Na društvenim mrežama, posebno u Facebook grupi „Zaštita drveća u Rijeci“, razvila se žestoka rasprava nakon što su objavljene fotografije snažno orezanih magnolija u Lovranu. Građani, ali i dio struke, tvrde kako je riječ o neprimjerenom zahvatu koji bi mogao trajno oštetiti stabla.
Objava koja je pokrenula lavinu reakcija optužuje nadležne za „uništavanje magnolija“, uz napomenu kako je riječ o osjetljivoj vrsti koja zahtijeva minimalnu i pažljivu rezidbu. „Režu se samo suhe ili oštećene grane“, navodi se, dok autor objave otvoreno proziva odgovorne pitanjem: „Jeste li svi ludi?“
Struka protiv prakse: gdje je granica?
U komentarima se ističe kako magnolije teško podnose jače rezove zbog specifične kore koja sporo zacjeljuje. Prema riječima pojedinih korisnika, struka preporučuje uklanjanje najviše 20 do 25 posto krošnje, dok sve iznad toga može dovesti do slabljenja stabla, truljenja i lomljenja novih izboja.
„Ovo je čerupanje drva“, napisala je jedna korisnica, dok drugi dodaju kako je riječ o „masakru i nestručnosti“. Pojavili su se i zahtjevi za odgovornošću – od izvođača radova do onih koji su takve zahvate naručili.
Izvođač radova: “Ne može se svima udovoljiti”
U raspravu se uključio i izvođač radova, koji tvrdi kako su stabla bila problematična zbog blizine ceste i objekata. „Grane su rasle do zgrada, ulazile u nadstrešnice, a ceste su tražile da se stabla udalje“, napisao je, dodajući kako su rezovi napravljeni stručno i da će se stabla s vremenom oporaviti.
No, takvo objašnjenje nije uvjerilo dio javnosti. Administratori grupe i brojni komentatori tvrde kako je korištena metoda tzv. „toppinga“ – agresivnog orezivanja koje je u mnogim zemljama napušteno ili čak zabranjeno.
„Tree topping ubija stabla. O tome nema rasprave“, poručuju iz grupe, pozivajući se na europske standarde i praksu arborista.
Usporedbe s Europom: “Kod nas svatko može piliti stabla”
U raspravi se često spominju primjeri iz Italije i drugih europskih gradova, gdje se, kako tvrde komentatori, stara stabla uz prometnice pažljivo održavaju bez radikalnih zahvata.
„U Milanu su drvoredi uz ceste bujni i očuvani. Kod nas svatko tko ima pilu može rezati stabla“, navodi jedan komentar, dok drugi ističu kako je problem i u zakonodavnom okviru koji ne sprječava nestručne zahvate.
Pitanje odgovornosti i budućnosti zelenila
Osim estetskog aspekta, građani upozoravaju i na dugoročne posljedice. Nakon ovakvog orezivanja, stabla često razvijaju brze, ali slabe izboje koji su skloniji lomljenju, što može predstavljati dodatni rizik.
U konačnici, rasprava je otvorila šire pitanje – tko i na temelju kojih kriterija odlučuje o sudbini urbanog zelenila.
Je li riječ o nužnom zahvatu zbog sigurnosti ili primjeru loše prakse i nepoštivanja struke?
