Home Kolumne Bivša Općina Rijeka (2): Kako se slamalo riječko gospodarstvo

Bivša Općina Rijeka (2): Kako se slamalo riječko gospodarstvo

3643
1
Spomen ploča početka izvođenja radova privredne zone Kukuljanovo 1976. (foto: LPR)

Rijeka je osamdesetih godina prošlog stoljeća bila u zenitu svog privrednog razvoja. Pomorska privreda, čitav niz velikih industrijskih poduzeća, visoka zaposlenost na razini grada i, ono što je najvažnije, visok dohodak po stanovniku tj. visoka kupovna moć za ono vrijeme unutar bivše države. Rijeka je imala pretežito gospodarske subjekte izvozno orijentirane i kao takva bila je rasadnik deviznog priljeva države. Tako se trebalo nastaviti i nakon osamostaljenja Hrvatske ali krenulo je naopako. Unatoč ratu i ratnim napetostima riječka privreda je i dalje funkcionirala normalno. No, naš grad nije bio „miljenik“ HDZ državnoj vlasti koja zbog poraza na izborima 1990. i 1992. godine nastoji Rijeku kažnjavati gospodarskim slabljenjem.
Početkom 80-tih godina tadašnja riječka vlast započinje veliki poduhvat dislokacije riječkih proizvodnih poduzeća koja su se nalazila u samom gradu na novi prostor privredne zone izvan grada. Na tlu tadašnje Općine Rijeka izabrana je zona Kukuljanova kao najpogodniji prostor budućeg središta riječke privrede. Blizina željezničkog priključka i priključka na autocestu te blizina luke u Bakru činila je ovaj prostor idealnim mjestom nove privredne zone Rijeka. Općina Rijeka je izgradila novu pristupnu cestu zoni od Čavla do SV.Kuzma te je selidba riječkih poduzeća počela.
Novim teritorijalnim ustrojem države iz 1992. godine HDZ državna vlast kreće u krojenje karata općinskih granica, pa tako Rijeci oduzima prostor tadašnje Privredne zone Kukuljanovo i dodjeljuje novoformiranoj Općini Bakar, što je za Rijeku tada bio veliki udarac. Rijeka preko noći i bez ikakvih konzultacija i mogućnosti žalbe ostaje bez svoje privredne zone a privredni subjekti koji su do tada bili formalno riječki to više nisu. Sve što je do tada Rijeka uložila, izgubljeno je jednim potezom pera.
No HDZ državna vlast nije samo na tome stala. Novi udarac Rijeka doživljava slijedeće 1993. godine kada se gradu oduzima teritorij na kojoj se nalaze također veliki i tada izuzetno uspješni poslovni subjekti – prostor Kostrene. Riječka rafinerija i remontno brodogradilište Viktor Lenac bili su gotovo zaštitni znak riječkog gospodarstva. Na ovom prostoru bila je Termoelektrana Rijeka koja je tada bila od izuzetne važnosti za cijelu državu. Unatoč tome što je novim Zakonom o teritorijalnom ustroju Hrvatske od 30.12.1992.g. Kostrena ostala sastavni dio Grada Rijeke, državna vlast novim ispravkom Zakona o izbornim jedinicama od 15.01.1993. godine Kostrenu izdvaja iz područja novoformiranog Grada Rijeke bez obrazloženja, da bi dopunom Zakona o područjima županija, gradova i općina od 11.04.1994. godine Kostrenu i formalno otcijepili iz sastava grada. Pogotovo je zanimljivo određivanje tzv. Općinske granice između Grada Rijeke i Općine Kostrena koja u potpunosti prostor Martinščice odnosno Remontnog brodogradilišta izdvaja iz sastava grada. Ovim aktom Rijeka je gubila ogromne prihode od komunalne naknade i to u momentu kada je sprovedena bolesna centralizacija države, kada se još uvijek vodio rat i kada su mnoga riječka poduzeća počela posrtati pod gubitkom tržišta i katastrofalnom privatizacijom koja se provodila u državi. Ono što je također bilo začuđujuće je mlaka reakcija tadašnjih vodećih ljudi grada na čelu sa gradonačelnikom Slavkom Linićem koji se nisu pretjerano „opirali“ takvim suludim odlukama države.
To je tada bila politika države prema Rijeci , glavnoj luci države, najrazvijenijem privrednom centru koji je itekako mogao i morao biti na pomoći Hrvatskoj u tim teškim vremenima. Svatko normalan se mora zapitati kakvu je to politiku vodila tadašnja državna vlast prema Rijeci na čelu sa Franjom Tuđmanom i njegovim glavnim suflerom za „Riječki problem“ ing Hrvojem Šarinićem?(rd)

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here