Ukrajina svake godine 24. kolovoza obilježava Dan neovisnosti, prisjećajući se trenutka iz 1991. kada je nakon raspada Sovjetskog Saveza konačno izborila vlastitu državu. No, ovaj praznik nije tek proslava političkog čina – on simbolizira stoljetnu borbu ukrajinskog naroda za očuvanje jezika, kulture i identiteta, unatoč neprekidnim pokušajima represije i brisanja nacionalnog postojanja.
Carska Rusija i zabrane ukrajinskog jezika
Još u 19. stoljeću, kada je velik dio današnje Ukrajine bio pod vlašću Ruskog Carstva, provodila se sustavna politika rusifikacije. Carske vlasti su više puta zabranjivale uporabu ukrajinskog jezika u školama, knjigama i javnim institucijama. Najpoznatiji je tzv. Emski ukaz iz 1876., kojim je zabranjeno tiskanje većine ukrajinskih knjiga, pa čak i izvođenje kazališnih predstava na ukrajinskom jeziku.
Cilj je bio jasan – ukrajinski narod predstaviti kao dio „velikog ruskog naroda“ te spriječiti razvoj zasebne nacionalne svijesti.
Sovjetsko doba – između ukrajinizacije i brutalnih čistki
Nakon kratkotrajnog perioda neovisnosti 1917. – 1921., Ukrajina je uključena u Sovjetski Savez. U prvim godinama sovjetske vlasti provedena je ograničena politika tzv. „ukrajinizacije“ – dopuštalo se korištenje jezika i promicanje kulture kako bi se pridobila podrška naroda.
No, već krajem 1920-ih i početkom 1930-ih Staljin je brutalno prekinuo taj proces. Usmjeren je na slamanje svake ideje o ukrajinskoj državnosti. Najtragičniji primjer represije bio je Holodomor (1932. – 1933.), umjetno izazvana glad u kojoj je umrlo nekoliko milijuna Ukrajinaca. U isto vrijeme, tisuće ukrajinskih intelektualaca, pisaca i kulturnih djelatnika likvidirano je ili poslano u gulage.
Drugi svjetski rat i sovjetska kontrola
Tijekom Drugog svjetskog rata Ukrajina je bila poprište strašnih borbi, s milijunima žrtava. Nakon rata, sovjetske vlasti nastavile su politiku centralizacije i represije. Iako je ukrajinski jezik formalno bio priznat, u praksi je ruski dominirao u obrazovanju, vojsci i administraciji.
Neovisnost 1991. – i stalna prijetnja
Raspad Sovjetskog Saveza donio je Ukrajini dugo sanjanu neovisnost. Dana 24. kolovoza 1991. Vrhovna Rada u Kijevu proglasila je Deklaraciju o neovisnosti, potvrđenu na referendumu u prosincu iste godine kada se za neovisnost izjasnilo više od 90 % građana.
No, Rusija nikada nije u potpunosti prihvatila ukrajinsku državnost. Od „narančaste revolucije“ 2004. i „Revolucije dostojanstva“ 2014., Moskva je otvoreno nastojala destabilizirati Ukrajinu – prvo političkim i gospodarskim pritiscima, a zatim i vojnom agresijom.
Aktualni rat – pokušaj brisanja nacije
Invazija Rusije 2022. godine predstavlja vrhunac stoljetne politike negiranja ukrajinskog identiteta. Cilj Kremlja nije samo teritorijalna kontrola, već i kulturno i političko podčinjavanje. To potvrđuju:
- masovna deportacija djece u Rusiju,
- uništavanje ukrajinskih škola i kulturnih institucija,
- sustavno zatiranje jezika i prisilno uvođenje ruskog u okupiranim područjima.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više puta je naglasio da je rat protiv Ukrajine istodobno rat protiv prava naroda da sam odlučuje o svojoj budućnosti.
Dan neovisnosti kao simbol otpora
Danas, dok Ukrajina vodi najteži rat od Drugog svjetskog rata, Dan neovisnosti ima još snažnije značenje. To nije samo prisjećanje na 1991., već i simbol nepokolebljivog otpora pokušajima da se izbriše ukrajinska nacija.
Za milijune Ukrajinaca u domovini i dijaspori, ovaj praznik podsjetnik je da njihova borba nije tek vojna, već i kulturna – za pravo da govore svojim jezikom, pišu svoju povijest i žive kao slobodan narod.
