Kolumne

Denis Kuljiš: Vaso slaže veliku koaliciju oko Kolinde?

Denis Kuljiš: Vaso slaže veliku koaliciju oko Kolinde?

Piše: Denis Kuljiš/zurnalist.online

Brojke su neoumoljive. HDZ stagnira, SDP je propao, diže se Živi zid, a Most nije beznačajan, dok svi ostali jesu. Predsjednica je popularna, ali ne kao Josipović koji je, na kraju, protiv nje propao u drugom krugu. Zoran Milanović se vratio i sad je već na polovici njenih brojki podrške, iako još nigdje nije objavio da se kandidira. Istodobno, ekonomija je mrtva, rast inertan, a ljudi se nezaustavljivo iseljavaju. To je set problema, komplicirana vektorska slika društva i politike u previranju. Ima li tko rješenje za taj tenzorski račun?

Samo dvoje ljudi imaju pragmatično rješenje. Ostali mogu ponuditi povratak na više staroga, što se pokazalo promašenim, pa je Hrvatsku i dovelo na posljednje mjesto u Europi, daleko iza Bugarske (u dinamički promatranoj ekonomiji), ili pak zagovaraju ekscentrična rješenja, o kojima ne znaš što bi mislio, a ta neizvjesnost birače plaši.

To dvoje ljudi su – jedan muškarac i jedna žena, u političkom zagrljaju bez intimnosti, osim one koju donosi starstveno opredjeljenje za zajedničke ciljeve.

Riječ je o Kolindi Grabar Kitarović, hrvatskoj predsjednici, koja je nedavno prevalila polovicu mandata i priprema se na utrku za novi, te Milijan ”Vaso” Brkić, lik koji je naglo izašao iz pozadini i sad se meteorski uspinje, jer je uspješno povezao glavne političke baze.

Milijan ima 47 godina. Rodio se u Ljubuškom odakle su mnogi važni ljudi hrvatske politike, koje je Tuđmanova ”dvorska opričnina”, ”hercegovačka struja” HDZ-a, iz hercegbosanske zakutnosti lansirala u Zagreb i u središte hrvatske politike. Odatle su bili i zapovjednik HOS-a Blaž Kraljević, i zapovjednik ”Kažnjeničke bojne” Mladen ”Tuta” Naletilić čiji su ljudi ovog prvog smaknuli, ali i takvi korifeji kao Vice Vukojević, ”politički komesar” državnog vodstva u ”Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni”, Dubravko Grgić, vlasnik divovskog osiguravateljskog društva ”Euroherc” i najveće domaće jahturine na Jadranu, te pater Ivan Tolj, nakladnik i zakladnik izdavačke kuće ”Styria” iz Graza koji u Hrvatskoj vodi najveću novinsku operaciju, Večernji/24 sata. Sve su to ljudi koji su se sami promovirali svojim sposobnostima, ali su nastupali s podrškom rodovske mreže, bez kojo se ne možeš iščupati iz takvih pasivnih krajeva.

Milijan je postao ”Vaso” u 21. godini kad je pristupio Specijalnoj policiji (to mu je bilo kodno ime na bojištu). Ubrzo je postao zapovjednik (zvali su ga – Ćelavi) a sa 25 godina ušao je u SOA, obavještajnu agenciju, koja se onbda još zvala POA (protuobavještajna), a razvila se iz SZUP-a, koji je bio naprosto dobra stara Udba. Iz agenture vratio se u policiju, kad se povezao s Tomicom Karamarkom, čija se zvijezda počela uzdizati iste 2006. godine, kad je preuzeo Službe. Milijana je kao svog čovjeka instalirao u policiji postavši 2008. ministar unutrašnjih poslova. ”Vaso” mu je bio najbliži, a drugi specijalac, Vladimir Faber koji će hapsiti Glavaša, najkorisniji.

Kad je Karamarko postao šef HDZ-a, Milijan je preuzeo terensku operativu. Imao je 31 godinu. Poslije stvaranja koalicijske vlade s Mostom, postaje glavni tajnik stranke, te pokriva hadezeovske baze po provinciji. On je bio Karamarku ono što i Manolić Tuđmanu.

Inteligentni, brzi i prodorni Vaso prvi je shvatio kako je Tomo K. na putu u propast i nakon preslagivanja vlade (supstitucije kolacijskih partnera, Mosta) držao se mistično nepronično. Kod ljudi od akcije odsustvo jasnoće upućuje da imaju druge namjere. Vaso je pustio Domagoja Miloševića da izgori u javnoj operaciji preslagivanja, a sam je djelovao na tajnom frontu, zakivajući kombinaciju s Vrdoljakovim HNS-om. Realizirana je čim je pao Karamarko, a na njegovo mjesto došao svježi Plenković, s drukčijom retorikom i podrškom drugog hadezevskog rasa, Tomislava Čuljka. Činilo se da je ovaj stekao premoć u stranci. U njoj, naime, djeluju dva krila – jedno sačinjavaju slavonski Hercegovci, a drugo Hercegovci iz Dalmacije, odnosno ”županije hercegovačko-domorske”. Moguće je odrediti infinitezimalnu idejnu, ideološku razliku među njima, ali ako se u to upustimo, bit će teško izbjeći klevetu i ”govor mržnje”. Sam Brkić nagrađen je mjestom potpredsjednika Sabora, iz druge je ”magistrirao” na vanakedemskoj policijskoj školi Ministarstva unutrašnjih poslova i tako građanski redefinirao za narednu rolu dominantnog ”čovjeka u sjeni” vladajuće političke stranke. Zapravo je prešišao Čuljka i sve ostale hadezeovce izvan najužeg premijerova kruga, ali uskoro će se ionako pokazati da su svi na istoj strani, kad se pošlihtaju na ”novoj liniji”.

A što je ”nova linija”?

To je jedna dalekosežna zamisao, koja se promovira s Pantovčaka. Pristječe iz nužde koju nameću ”neumoljive brojke”.

U siječnju 2018. HDZ je u anketama dobio podršku 30% birača, a SDP 21%. I jedno i drugo su ”the usual suspects”, kod prvih penzioneri, slabije obrazovani birači iz Like, etnički očišćene Banovine i Dalmacije. Umjesto stranačke operative na terenu imaju braniteljsku, koja nerijetko služi koruptivnim lokalnim centrima moći. I SDP ima penzionersku jezgru, ali i dosta velik udio ljudi s višom spremom, te iz Zagreba i s hrvatskog Sjevera. Jedni i drugi izgubili su mlade. Mladi su se iselili, ne haju za politiku ili glasaju za Živi zid kao antiestablišmentsku stranku. U društvu, naime, sve više prevladava mišljenje da su obje ”stožerne” stranke dio istog problema, da se iza pertitokracije skrivaju jedino krupni korupcijski interesi, što rezultira totalnom blokadom sudstva i ekonomije. U takvoj Hrvatskoj nitko ne nalazi nadu.

S kakvom će se političkom retorikom ići na izbore? Prvi su već iduće godine (za europarlament), a onda slijede predsjednički i naposlijetku parlamentarni, tek za dvije godine. Ali poruka se neće mijenjati svakih šest mjeseci. Dakle, što je repertoar ideja koje se vać plasiraju u javnost?

HDZ i njegova vlada nude red, rad po istoj špranci i fiskalnu disciplinu. Garantiraju da će se izbjeći propast, ali nitko nema iluzije da će donijeti procvat. Neriješeni i – naizgled nerješivi problemi – samo se gomilaju. Sukobi sa susjedima. Teritorijalni spor sa Slovenijom onemogućuje upravo ono što premijer ističe kao svoj strateški cilj – ulazak u šengenski režim. To je moguće jedino s uređenom, a ne sa spornom granicom. Natezanja oko Bosne i sa Srbijom izrazito kvari odnose s globalnim centrima moći, Berlinom i Washingtonom. Agrokor još nije nadomak rješenja, novi fundamentalni problem otvorio se ili će se otvoriti u INA-i. Kinezi, Pelješki most, željeznice, luke, plinovodi, ”Gazprom”… Može li vlada sve to ugraditi vlada u jednu koherentnu politiku, kad se već gomba i s prilično elementarnoim problemom – akvizicijom lovačklih aviona za NATO-zadaće koje želi kupiti od zemlje izvan NATO-a, a ne od Grčke, kako to predlažu Amerikanci? Razumiju li sve te probleme u hrvatskoj vladi, mogu li oni uopće upravljati tom ”političkom krizom u nastanku”, ili su posve preokupirani borbama s unutrašnjim frakcijama i partnerima u vlasti, što ih totalno imobilizira, pa državnu strategiju podređuju stranačkoj taktici?

Kako god bilo, čini se da je Milijan ”Vaso” Brkić svoju šajku već odvezao od tog broda koji možda ne tone, ali svakako propušta, i odveslao na drugu stranu. Na samom početku godine, 4. januara, otiša je u Njemačku k emigrantima – a sad je to ipak sasvim drukčija emigracija od one koja je podržavala najdesnije opcije u HDZ-u. Rekao im je u Frankfurtu:

Volio bih da u Hrvatskoj dođe vrijeme kada će HDZ i SDP napokon u miru razgovarati o budućnosti Hrvatske i da se razgovara snagom argumenta bez ikakvih ideoloških podjela.

Ovaj iseljenički val je puno pogubniji nego svi dosadašnji jer odlaze cijele obitelji i visokoobrazovani ljudi, koji su “gotov proizvod” i u čije je obrazovanje država uložila. Prvorazredno pitanje bi u Hrvatskoj trebalo biti iseljavanje bez obzira na političke opcije jer ovo je nacionalno pitanje i treba otkloniti svaku ispraznu demagogiju i politikanstvo sa strane.

Uz ovo iseljavanje imamo i problem tzv. „bijele kuge“, sve manji broj novorođene djece, sve veći mortalitet i sve su to pitanja koja ne smiju biti stranački obojena jer to su pitanja opstanka jednog naroda i opstojnosti države.

Korupcija, sporo pravosuđe, kriminal, nepotizam, idološke podjele najveći su razlozi kolektivne apatije društva, ali i odlaska mladih. Stoga sam mišljenja kako bi ovakvih tribina trebalo biti po cijelom iseljeništvu. Tako bi imali priliku razgovarati i čuti razloge odlaska Hrvata iz Hrvatske i iz naše druge domovine BiH.

Ljude treba saslušati i razgovarati s njima, treba im pomoći i učiniti sve da se zaustavi njihovo iseljevanje. Broj od 250.000 iseljenih Hrvata u posljednjih sedam godina je više nego alarmantan i čitavo društvo trebalo bi se zapitati kako je nastala atmosfera koja pogoduje ovom egzodusu.

Moramo se zapitati što smo to učinili od naše prekrasne države kad oni koji su rođeni u njoj, više u njoj ne žele živjeti i nemaju povjerenja u vlastitu državu, iako su emocije prema Domovini vrlo jake.

Držim kako je krajnje vrijeme da i mi koji vodimo ovu državu preuzmemo odgovornost, suočimo se s tim problemom i omogućimo prosperitetnu Hrvatsku u kojoj će ljudi moći pristojno živjeti. To je naša obveza i dužnost i prema Hrvatskoj i prema narodu koji nas je izabrao!

Istog dana objavljeni su rezultati istraživanja o popularnosti političara u zemlji. Predsjednica KGK vodi sa 43,5%, drugi je Zoran ”Zoka” Milanović sa 22%, lider Živog zida I. V. Sinčić sa 12%, a Božo Petrov iz Mosta sa 6%. To je polarizacija 44-40, odnosno, izbacimo li neodlučne, 52-48 posto. No to vrijedi u sinkronicitetu, dakle ako promatramo samo sadašnji trenutak dok se birači opredjeljuju ”za” sadašnje ili neko slično stanje te ”protiv” njega. Sad u tu matematiku ulaze političke poruke, ne samo retortika, nego obećanje smjera, na što glasači, usprkos tome što svi misle da su blesavi, primarno reagiraju.

Logički, polje očekivanog možeš podijeliti na četiri pristupa. Prvi je – više onoga što nudi i simbolizira HDZ. To su ”nacionalizam” (domoljublje) te ”stabilnost”. Drugo je ono što ima na repertoaru SDP – ”socijaldemokracija” (socijalizam i tolerancija) te ”poštenje” (nastavak politike gospodarskog nazadovanja uz očuvanje namještenja u državnom aparatu, javnim službama i javnim poduzećima). Treća je logička mogućnost: odbacimo sve ovo i pogledajmo što se nudi izvan poznatog kruga – dakle traže se alternativci, revolucionari i preporoditelji. Što nije loša opcija ako želiš ispucati još jedan metak dok se pakuješ za Njemačku ili Irsku. No, ima tu još i četvrta mogućnost, o kojoj gotovo nitko ne razmišlja, osim bistroga Vase i njegovih eventualnih pokroviteja na Pantovčaku. To je mogućnost – ujedinjenja establišmentskih opcija u jednu novu političku formu ili formaciju.

To je hipotetička konstruikacija pa je možemo mirno razmatrati bez puno propitivanja detalja. Dakle, ako kao glavnu ugrozu društvu prikažemo – iseljavanje, a to je upravo ono što je prije nekoliko mjeseci obnarodovala predsjednica KGK, kao svoju ključnu političku poruku, imamo jasnu shemu: država je u pogibelji, potrebno je nacionalno jedinstvo, kao u ratu, pomirenje ljevice i desnice, tobožnjih ustaša i lažnih partizana, le v kup, le v kup, pa da vidimo koga ćemo sve tu privući…

Dvije partije – HDZ i SDP – mogle bi naći mirnu luku, sklonivši se pod kišobran jednog autoritativnijeg sustava kakav je postojao u doba Tuđmana i kakav, upostalom, prevladava posvuda na Balkanu (osim u nemirnoj Bosni i demokratski rastresitoj Albaniji). Kad bi predsjednica preuzela sve one vanjske poslove – Moskva, Washington, Berlin… – politika bi se vodila iz jedne ruke, a i biznis, koji bi onda od podržavljene ekonomije mogao opet prerasti u oligarhijsku upravo kao u tuđmanovsko ”zlatno doba” privatizacije. Prema Zapadu vodila bi se proamerička politika i kupovalo odgovarajuće oružne sisteme, prema Istoku vodila bi se politika pune kooperacije u plinsko-naftnom sektoru, iz kojega bi bila izbačena INA ili, kao i sve ostalo, ustupljena ruskom partneru (no možda bi se s LNG-terminalom moglo presložiti nešto prikladno za udovoljavanje europskim očekivanjima). Bilo bi dovoljno prostora i za Kineze. Kome bi jedinome bilo tijesno? Samo stanovništvu, koje u svim tim infrastrukturnim megakombinacijama nemaju važnu ulogu, jer je u svim takvim investicijama strahovito nizak organski sastav kapitala. Nema tu posla za obične ljude, osim u uslužnom i turističkom sektoru, koji također kontroliraju venture-fondovi, banke i – Rusi. To je put u neintenzivnu ekonomiju, ali to ovdje ionako nitko ne razumije, i liberali ne mogu dobiti ni glasa, nego ih skupljaju lijevi i desni populisti, populistički revolucionarni populisti, te retro-populisti komunističkog ili fašističkog tipa. Ali, ako su ti pola naroda penzioneri, a druga polovcia branitelji i njihove obitelji, dok su se ostali iselili u inozemstvo, i ne može očekivati rebustnu srednju klasu i vitalne poduzetnike.

Ukratko, kad bi Vaso mogao zakovati neku Veliku koaliciju, u kojoj bi, naravno, Plenković i Bernardić bili suvišni, ali bi njihovi nasljednici – dakle sam Vaso i bilo tko Zokijev – bili dovoljno kooperativni, lijepo bi se to odigralo, a za premijera opet bi se dovuklo nekog tehnokrata iz inozemstva i razne stručnjake, dok bi se stranačka patronaža ugovarala po paritetu. Za manjine bilo sjajno – puna kooperacija s režimom, bez idejne kompromitacije. Brkić će lako postrojiti stranačke i vanstranačke frakcije desnice. Vaso, Haso & Čuljak, to zaista i zvuči kao firma nekog zagrebačkog advokatskog ureda, ili uglednog poduzeća iz hrvatske provincije. Regionalne i sitnožicarske lobističke strančice morale bi se tome prikloniti, a bilo bi i za njih dovoljno mesa od onoga što padne s trpeze, ili se dobacuje dresiranim kvaziopozicionarima. Čak i Živi zid i Most ne bi smjeli biti nezadovoljni – oni tada postaju legitimna, jedina prava opozicija, glas razuma u saborskim odborima (to neće biti lako odigrati!).

Zoran Milanović dobio bi priliku da dovrši započet posao – do kraja razori svoju stranku, kojoj bi se osvetio jer ga je izbacila iz svojih redova.

Iz ove analize koja se osniva na željeznoj logici vidimo točno što će biti predizborna platforma predsjednice KGK za drugi mandat: država je u krizi, potrebno je nacionalno jedinstvo, nije trenutak da se napusti Pantovčak ili bavi nekim privatnim i sporednim pitanjima, svojstvima i integritetom ličnosti, kad nam je, u ovom odlučnom času, potreban odlučan lider kojega će u inozemstvu shvatiti dovoljno ozbiljno.

Tko se ovome može suprostaviti? Bernardić sigurno ne može, on je u svojoj stranci pod opsadom i ”broji sitno”, a Plenković – pa njega se u svakom trenutku može maknuti jer će otići kako je i došao ako se otkaže ”preslagivanje”, a to je nesumnjivo nešto što Brkić preko Vrdoljaka, s njihovim pozadinskim pokroviteljima iz energetskog sektora, mogu ostavriti u svakom trenutku. No, nije potrebno jer je Plenković svjestan svoje slabosti. Otići će u Bruxelles, govore svi u HDZ-u. Ionako će predsjedati EU od siječnja 2020., baš u izbornoj kampanji. Pa ako to ne upali ovdje, imat će, valjda, nekog efekta ondje… Recimo: komesar za nevažna i sporedna pitanja, jer Hrvatska ne može izgurati novu Mogherini.

Svaka politička izvjesnost sudara se s mnogobrojnim neizvjesnostima u realnom svemiru. Ne treba potcijeniti druge sile i druge ljude koji se mogu pojaviti u odlučnom času – uvijek se nađu oni koji su nužni u trenutku nužde, kako je to opisao španjolski pisac Javier Cercas u svom slavnom romanu ”Soldados de Salamina”. Uoči presudne bitku kod Salamine, kad je trebala propasti atenska demokracija, ukažu se ”ratnici Salamine”, odnekud iznikne Temistokle, pojavi se Trazibul, makar je kod naprijatelja aktivan bogomdani Alkibijad i nevjerojatno sposobni Lisander. Ili, kako je to rekao veliki rasta-mislilac Billy Ocean: When the Goin’ Gets Tough, the Tough Get Going!

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Kuljiš: Festival uhljeba i zloslutna grmljavina s Pantovčaka

spNovember 1, 2018

KOMENTAR: Spaljeni ili liječeni

spOctober 19, 2018

Denis Kuljiš: Milijan ustaje iz mrtvih?

spOctober 19, 2018

Svi Vasini i Komadinini ljudi!

spOctober 5, 2018

Denis Kuljiš: Tko će priopćiti Vladi? Sljedeći je Brodosplit…

adminSeptember 19, 2018

KOMENTAR: Mali vs. Veliki socijalistički lopovi!

spSeptember 15, 2018

Reagiranje: Danko Končar oštro odbacuje tvrdnje iz teksta ‘Potpomognuto samoubojstvo brodogradnje’

spSeptember 14, 2018

Kruha i jogurta, daj nam danas

spSeptember 13, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.