Česta je diskriminacija ili zanemarivanje seniora, odnosno osoba starijih od 65 godina. Možda mnogi to ne primjećuju, pa i nisu svjesni svakodnevnih sitnih diskriminacija i omalovažavanja. Naravno, postoje i otvorene i grube diskriminacije, ali one su ipak rjeđe. Postoje i službene diskriminacije kojima se starijim ljudima osporavaju neka prava zagarantirana zakonskim odredbama. Npr. ograničavanje prava na slobodan odabir kod prisilnog prestanka radnog odnosa s navršenih 65 godina.
Kod nas predsjednik države ne bi mogao biti izabran sa 78 godina. Ne zbog zakona, nego predrasuda birača. Ali najgora su ona zanemarivanja u raznim ustanovama. Jedno istraživanje utvrdilo je učestalu diskriminaciju korisnika domova za starije osobe.
Zanemarivanje starijih u ustanovama
Jedna meni poznata osoba smještena u dom prestala je komunicirati u viber grupi s rodbinom i prijateljima uz konstataciju da nema pristup Wi-Fi mreži, a uz plaćanje smještaja pretplata joj je preskupa. Iz tog joj je razloga oduzet gotovo jedini oblik komuniciranja. U današnje vrijeme to ne bi smio biti nikakav luksuz. Potpuno je pogrešna teorija da društvene mreže uzrokuju smanjene socijalne kontakte. Seniori imaju malo prilika za okupljanje i kontakte.
Tako da zanemarivanje seniora uskraćivanjem Wi-Fi mreže, često uz komentar da stari to ne razumiju, smatram diskriminacijom. Sigurno nema niti jedne ustanove koja nema Wi-Fi mrežu, ona je plaćena ili iz proračuna ili iz uplate privatnim ustanovama jer ustanove nemaju drugi izvor prihoda. Trebalo bi utvrditi stvarno stanje u svim ustanovama u kojima borave seniori. Uvjet za davanje koncesije trebala bi biti i ta usluga dovoljnih parametara za komunikaciju za korisnike.
Alternativna rješenja
Iz tog razloga sam kao član Vijeća seniora PGŽ-a uputio slijedeći dopis Skupštini PGŽ-a, ali mislim da bi prijedlog mogao biti interesantan i šire. Nije mi poznato da je ranije netko nešto slično već predložio:
1. Svi domovi za starije osobe, bolnice i slične ustanove trebale bi imati Wi-Fi za korisnike. Domovi to vjerojatno imaju, ali pitanje je daju li voditelji kodove korisnicima ili jesu li oni dovoljno snažnog signala i kapaciteta.
2. Seniorima je komunikacija na društvenim mrežama vrlo bitna i korisna.
3. Često se seniori omalovažavaju u pogledu upotrebe smart mobitela, ali njima je to važno.
4. Prema mom iskustvu seniori do 80 godina u 70% slučaja koriste društvene mreže, najčešće Viber ili WhatsApp.
5. Također smatram da bi trebalo predvidjeti DARIVANJE za seniore smart mobitela većeg displeja okvirne cijene 100 E. Možda će se nekome činiti da je takav poklon prevelik, međutim, naša su djeca u osnovnim školama svojevremeno sva besplatno bila dobila tablete na korištenje. Zašto to ne bi bilo moguće i za stariju populaciju?
6. Ukoliko se nabavljaju takvi mobiteli, onda bi trebala kvalitetna javna nabava da se seniorima ne dostave neadekvatni uređaji, već oni deklarirani za njih. Osnovni elementi takvih uređaja jesu veliki displej, dobra baterija i pregledne funkcije.
7. Kada seniori više ne bi mogli koristiti smartphone, onda bi im se mogli nabaviti obični mobiteli s velikim tipkama.
8. Smart satovi s funkcijom mjerenja pulsa i lokatora bi također mogli biti dodatni pribor smart mobitelima.
9. Za seniore bi trebalo organizirati praktične tečajeve o mobitelima i društvenim mrežama.
10. Pored stalne komunikacije, smart mobiteli mnogim seniorima mogu koristiti za plaćanje računa, praćenje stanja na banci (s obzirom da je sve manje poslovnica), naručivanje hrane i lijekova.
11. Videopozivom bi rođaci mogli svakodnevno komunicirati i nadgledati stanje seniora, i kada ne mogu doći u posjetu.
12. Mobiteli imaju i funkciju lociranja, što je korisno za seniore u početnoj fazi demencije.
