U 1990-ima, rumunjsko-australski ekonomist Stefan Mandel i njegov mali tim ušli su u poslovnice lutrije i osvojili nagradu po nekoliko puta.
Podvig, naravno, nije postignut zahvaljujući stvarno sretnom nizu brojeva. Mandel je imao sustav koji je prvo upotrijebio za dobitak na lutriji u Rumunjskoj, koristeći novac za podmićivanje dužnosnika, prvo u Europi, a zatim u Australiji.
Izgledi da ćete dobiti na lutriji prilično su niski. Šansa da osvojite EuroMillions jackpot s jednim listićem, na primjer, je 1 prema 139,838,160. Recimo da ste odlučili udvostručiti svoje šanse kupnjom druge karte, i dalje biste imali samo 2 od 139,838,160 šanse.
Primijetit ćete, međutim, da ćete pod pretpostavkom da možete kupiti više tih kombinacija na kraju doći do točke u kojoj su vaši izgledi biti 139,838,160 u 139,838,160. Sada, umjesto matematičkog problema imate logistički problem: doći do 139.838.160 listića, a da već niste osvojili jackpot.
Mandel je primijetio da je na određenim lutrijama jackpot dobitak porastao više od tri puta od cijene otkupa svake moguće dobitne kombinacije. Pod pretpostavkom da možete kupiti svaku kombinaciju brojeva, bio vam je (gotovo) zajamčen povrat vaše investicije (pod pretpostavkom da nekoliko redovnih igrača ne osvoji s istim brojevima, dijeleći nagradu). Mandel je zapravo odlučio to učiniti.
Iako nije bilo protiv izričitih pravila, nije bilo baš u duhu igre. Problemi, iako više nisu bili matematički, ipak nisu bili mali. Najprije je morao uvjeriti dovoljno investitora da kupe shemu, što je i postigao tijekom nekoliko godina. Zatim je morao smisliti način kupnje svake moguće kombinacije u kojoj god lutriji sudjelovali. S obzirom na to da su mogli unositi milijune različitih kombinacija, to je od njega zahtijevalo izradu algoritama za generiranje i ispis listića (što su neke lutrije u to vrijeme dopuštale).
Sa hrpom listića isprintanih i spremnih za korištenje, onda je došlo do čekanja na dovoljno veliki jackpot, a tada bi tim kupovao te listiće u trgovinama. Čak ni tada, s obzirom na veliku količinu listića, nije uvijek išlo glatko, kao što je bio slučaj u Virginiji.
Nakon što je dobio više manjih dobitaka u Australiji, Mandel je uočio lutrije u SAD-u čiji su jackpotovi uvelike veći od toga koliko bi koštala kupnja svake kombinacije. Posebno je zanimljiva bila nova lutrija Virginije, koja je u svojim izvlačenjima koristila samo brojeve od 1 do 44. To je značilo da je bilo 7.059.052 mogućih kombinacija, daleko manje od uobičajenih 25 milijuna ili više.
Kad je jackpot bio dovoljno visok – 15,5 milijuna dolara – naredio je svom timu na terenu da kupi listiće na veliko. Mandel je naravno unaprijed dogovorio neobičnu kupnju, umjesto da ih je pustio da uđu u dućan i kažu prodavaču: “Nadam se da primate novčanicu stotke jer namjeravam kupiti više listića”. Ipak, neki su odustali od aranžmana, ostavljajući kombinacije ulaznica nekupljene.
Nakon dva dana kupnje, Mandelov tim je kupio 6,4 milijuna od mogućih 7 milijuna kombinacija potrebnih za jamstvo pobjede. Iako su bili napeti, imali su dobitni listić u svojoj nerazumno velikoj hrpi izgubljenih listića.
Iako su ga istraživali FBI i CIA, nije pronađeno ništa krivo. Ukupno je Mandel osvojio 14 različitih lutrija, skupivši milijune dolara za sebe i svoje investitore, prije nego što se povukao u vikendicu na plaži na tropskom otočju Vanuatu.
