Dragi Talijani, glasajte za HDZ da vam ukinemo EDIT

Zanimljivo je „novo lice“ kojeg HDZ u zadnjih par tjedana pokušava prikazati u našoj regiji i susjednoj Istri. U tom pokušaju retuširanja imidža HDZ-a, Andrej Plenković je u Istri progovorio talijanski, pozvavši Antonia Tajania, eurozastupnika Berlusconijeve stranke Forza Italia na riječkom skupu HDZ-a da pokuša privući birače talijanske narodnosti.

Prije svega, zanimljivo je da Tajani na skupu riječkog HDZ-a govori o „Hrvatima talijanskog materinjeg jezika“, što je pjesnička akrobacija slična čuvenoj „Hrvatima srpske nacionalosti“ izrečene od strane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Prilično nesmotrena izjava, s obzirom da osjećaj pripadnosti, nacionalnosti i narodnosti ne bi trebao biti definiran od strane političara, već od strane građana. Građanin Republike Hrvatske ima pravo ne osjećati se Hrvatom, odnosno osjećati se Talijanom s obzirom da mu je materinji jezik talijanski.
Nadalje, HDZ pokušaj da traži glasove u brojčano limitiranom biračkom tijelu koje mu je tradicionalno nesklono je tim više upitno.
Prije svega, zato što Talijana u Istri i Rijeci općenito ima malo (manje od 10%), drugi razlog je u tome što se mnogi Talijani sjećaju nekih nacionalističkih eskapada HDZ-ovaca u zadnjih par godina. Naravno, zakon vjerojatnosti kaže da sigurno postoji neki Talijani koji glasa za HDZ, ali u ukupnom broju ih ima malo.
Tamo gdje Talijani imaju veći postotak prisutnosti u Istri, HDZ ima marginalnu ulogu.

Ključni problem kojim se HDZ zamjerio biračima talijanske narodnosti je ukidanje sredstava izdavačkoj kući EDIT, čime je dovedeno u pitanje opstojnost dnevnog lista La Voce del Popolo. Način na koji je proveden, odnosno ne nudeći druge alternative ili rješenja, je u najmanju ruku skandalozan. Drugo važno pitanje, jest da iako HDZ u Istri i Rijeci pokušava pokazati „proeuropsko lice“, u manjim sredinama Like i Dalmacije koristi rječnik koji podsjeća na Devedesete. Naravno, Talijani u Hrvatskoj nisu blesavi. Znaju čitati novine i vidjeti da HDZ koristi dvije različite poruke prema dva različita biračka tijela. Ako pogledamo konkretne stavove ljudi koji su vodili riječki HDZ i koji su godinama bili u riječkom HDZ-u, onda vidimo recimo da donedavni predsjednik riječkog HDZ-a Mile Biondić traži „ukidanje dvostrukog prava glasa za manjine“ iako takvo pravo ne postoji, što govori o informiranosti o tematici takvih ljudi.

Mile Biondić nije izašao iz riječkog HDZ-a prije 20 godina već prošle (2015. godine) i njegovi stavovi o talijanskoj manjini u Rijeci su bili već poznati.
Primjerice i prošle godine je govorio o opasnosti „talijanskog nacionalizma u Rijeci“, kao da tih (niti) 2% Talijana u Rijeci, uglavnom starije životne dobi predstavljaju strašnu opasnost.
Ne može me nitko uvjeriti da je Biondić iz 2014. (kad je bio u riječkom HDZ-u) i Biondić iz 2016.(kad je kandidat liste Spremni) imaju toliko različite stavove. Dakle, Biondićevi stavovi o manjinama su se godinama tolerirali u riječkom HDZ-u.

Dva navedena primjera (Hasanbegović i Biondić) riječkog i državnog HDZ-a dokazuju da HDZ-ovci i ljudi koji su godinama bili u HDZ-u imaju i dalje dvosmisleni i nekonzistentan odnos prema talijanskoj manjini u Istri i Rijeci. Pozvati talijanskog eurozastupnika koji sigurno ne poznaje ovdašnje prilike toliko dobro kao neki Talijan koji živi tu cijeli život i rođen je u Rijeci, nije dovoljno uvjerljivo, odnosno u najmanju ruku licemjerno je. Kao što su riječki HDZ-ovci, nakon odluke ministra Hasanbegovića, umjesto izvlačenja izjavama u županijskoj skupštini da su oni „obiteljski vezani za Talijane“ ili „rade u talijanskim školama“, mogli pozvati ministra kulture i pokušati objasniti zašto je njegova odluka štetna za ovaj kraj.
Ovdašnji Talijani ne pate od amnezije, i ako budu iskoristili pravo glasa, onda će ga glasati za posebnu manjinsku izbornu jedinicu ili za kandidate koji su se dokazali unutar talijanskih institucija, poput Laure Marchig na listi IDS – PGS – Lista za Rijeku.