Nakon višemjesečnih rasprava o mogućem proširenju rata iz Ukrajine na susjedne države, francuska je vlada u srpnju poslala dramatično upozorenje: sve bolnice moraju do ožujka 2026. biti spremne na „veliko vojno raspoređivanje“ i prijem velikog broja ranjenih vojnika. U pismu koje je Ministarstvo zdravstva poslalo regionalnim zdravstvenim agencijama navodi se da bi Francuska mogla postati „pozadinsko područje“ za sukob velikih razmjera, pa medicinske ustanove moraju biti u stanju skrbiti za 10 000 do 15 000 francuskih i stranih vojnika tijekom 10‑180 dana. Plan uključuje otvaranje medicinskih centara u blizini luka ili zračnih luka za repatrijaciju ranjenika i obuku medicinskog osoblja za rad u ratnim uvjetima.
Francuska ministrica zdravstva Catherine Vautrin ocijenila je da je takvo planiranje normalno jer se država mora pripremiti za sve scenarije, podsjetivši na nedostatak maski i opreme na početku pandemije. Satirični tjednik Le Canard enchaîné otkrio je ovo pismo javnosti, a potom je i Ministarstvo zdravstva potvrdilo autentičnost.
Sve više napetosti na europskom kontinentu
Upozorenje francuskim bolnicama dolazi u trenutku kada se Europa suočava s novim razinama nesigurnosti. Početkom rujna poljska je vojska oborila ruske dronove koji su povrijedili zračni prostor tijekom napada na Ukrajinu. Slični incidenti dogodili su se i u Rumunjskoj, a NATO je zbog svega pojačao prisutnost borbenih aviona na istočnom krilu. Europske zemlje ubrzano obnavljaju rezerve streljiva, podižu spremnost kopnenih snaga i provode mobilizacijske vježbe – dio stručnjaka upozorava da Europa nije bila u ovakvoj razini pripravnosti još od Hladnoga rata. Zato se sve češće postavlja pitanje mogu li europske zemlje, a posebno Hrvatska, izdržati duži prekid opskrbnih lanaca i ratni scenarij.
Hrvatske strateške zalihe: 60 dana žitarica i hrane
Službeni podaci govore da Hrvatska ima minimalne strateške rezerve. Iz Ministarstva gospodarstva za portal Dnevno.hr navode da su žitarice za cjelokupno stanovništvo dostatne za 60 dana, a osnovne namirnice dovoljne su za 200 000 stanovnika tijekom istog razdoblja. Oprema za zbrinjavanje ranjenika predviđena je za 50 000 ljudi. U strateške robne zalihe ulaze pšenica, kukuruz, riža, tjestenina, juneće i svinjsko meso, konzervirane mesne i riblje prerađevine, mlijeko u prahu, trajno mlijeko i sirevi, šećer, sol, ulje, voće i povrće u konzervama, džemovi, dječja hrana i pitka voda. Zalihe energenata obuhvaćaju motorni benzin i dizel, ali samo za potrebe operativnih snaga u kriznim situacijama.
U Ministarstvu ističu da se robne zalihe ne smiju koristiti za stabilizaciju tržišta i da njima upravlja Ravnateljstvo za robne zalihe, koje prati krizne promjene te predlaže Vladi izmjene u Bilanci strateških robnih zaliha. No, jesu li one dovoljne?
Jurčić upozorava: „Izdržali bismo tri mjeseca“
Ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić smatra da su hrvatske rezerve premale. „Budimo iskreni, uz racionalizaciju, mogli bismo izdržati tri mjeseca“, rekao je u intervjuu i pojasnio da Hrvatska proizvodi samo oko 50 posto potrebnog mesa, što znači da bi zalihe potrajale pola godine. „Mlijeka bi imali za tri mjeseca, povrća, kojeg uvozimo više od polovice, za šest mjeseci“, dodao je. Upozorava i na energente: „Imamo domaće rafinerije, ali nafte i plina uvozimo preko 60 posto. Potpuno smo ovisni o vanjskoj dobavi.“
Jurčić naglašava da bi svaka država trebala imati barem 20 posto veće rezerve hrane i energije od vlastitih potreba te biti spremna na prekid dobavnih lanaca. „Naš je problem što smo veći vjernici u Europsku uniju nego što su bili njezini kreatori. Dok se oslanjamo na solidarnost, druge zemlje grade samodostatnost“, upozorava.
Potrebna ozbiljna priprema
Naputak francuskim bolnicama pokazuje da se u pojedinim državama ozbiljno razmišlja o mogućnosti velikog oružanog sukoba. Hrvatska ima definiran sustav strateških robnih zaliha, ali one pokrivaju svega nekoliko mjeseci i tiču se samo dijela stanovništva. Analitičari poput Jurčića pozivaju na povećanje rezervi hrane i energenata te razvoj domaće proizvodnje, kako bi država bila spremna na scenarij zatvaranja granica. S obzirom na sve veće napetosti u Europi, pitanje spremnosti više nije teoretsko – ono je postalo jedan od ključnih izazova nacionalne sigurnosti.
