Home Vijesti Katarina Peović: Obersnel je socijalno i ekonomski devastirao grad!

Katarina Peović: Obersnel je socijalno i ekonomski devastirao grad!

1076
1

Uoči lokalnih izbora, portal Rijeka Danas razgovara s kandidatima za riječkog gradonačelnika. Danas je na redu kandidatkinja Radničke Fronte Katarina Peović kojoj smo postavili nekoliko pitanja:

1) Nova ste gradonačelnica Grada Rijeke, grupa poduzetnika zatraži sastanak s vama jer su (po njihovim riječima) teško pogođeni krizom i traže pomoć grada u smanjivanju komunalne naknade, kako biste reagirali?

Kao gradonačelnica zastupala bih prije svega interese radne većine, dakle svih onih koji žive od svoga rada. Kada bi grupa poduzetnika tražila pomoć Grada u vidu smanjenja komunalne naknade, kao gradonačelnica prvo bih vidjela o kakvom se obliku tvrtki radi, radi li se o esencijalnim djelatnostima u smislu zadovoljenja temeljnih potreba stanovnika. Svakako bi se takav vid pomoći Grada prije osigurao tvrtkama koje su ustrojene kao zadruge i u kojima su radnici suvlasnici, ili pak samozaposlenima i malim obrtnicima. Smatram da je pogrešno da Grad pomaže imućnim vlasnicima privatnih tvrtki koji ne odgovaraju osobnom imovinom za gubitke svojih tvrtki, a bogatstvo su stekli tako da su, dok im je poslovanje išlo dobro, izvlačili profit i pretvarali ga u osobno bogatstvo, dok radnicima bez kojih ne bi bilo profita nisu omogućili raspodjelu dobiti. Možda je najbolje odgovor na ovo pitanje predstaviti u vidu protupitanja: kako bih trebala kao gradonačelnica reagirati da recimo ‘kralj Korza’ Mirko Pavičić ili Zoran Maržić ili neki od riječkih poduzetničkih tajkuna zatraži pomoć grada jer su, po njihovim riječima, teško pogođeni krizom?

2) Na kojim ekonomskim granama bi Rijeka trebala graditi svoju budućnost?

Važno je istaknuti da ekonomski razvoj Rijeke ne ovisi primarno o lokalnoj vlasti i njezinim strategijama i politikama, već je za razvojnu transformaciju Rijeke presudno važna promjena na društvenoj razini i državna politika koja će pomoći transformaciji i razvoju naslijeđene riječke proizvodne baze, koja će iskoristiti raspoloživa ili ciljano razvijana znanja i prirodne ili demografske prednosti Rijeke poput geografske lokacije i obrazovanog stanovništva.
No i s lokalne razine može se raditi u smjeru pokretanja i poticanja zelene reindustrijalizacije. Rijeku treba usmjeravati prema brodogradnji i proizvodnji drugih pomorskih objekata, proizvodnji brodske i elektroničke opreme, brodarstvu, inženjerskim uslugama projektiranja, farmaceutici, prometu, istraživanju u (bio)medicini i novim tehnologijama, građevinarstvu, itd. Trgovina i turizam su važni za regiju, no oni moraju biti sekundarni nakon proizvodno-prerađivačkih subjekta, koji su zapravo „kičma hrvatskog gospodarstva” odnosno predstavljaju glavne izvozne grane. U Rijeci imamo i jedan veliki, a slabo iskorišteni resurs grada koji se zove Luka Rijeka.
U procesu zelene reindustrijalizacije u vidu cijelo vrijeme treba imati problem neracionalnog načina proizvodnje u kapitalizmu koji nije usmjeren zadovoljavanju potreba već stvaranju profita. Takav način privrednog rasta ugrožava okoliš, a nas ne može izvući iz siromaštva jer u tzv. „slobodnoj tržišnoj utakmici” ne dostižemo najrazvijenije, a naša privreda nije dovoljno konkurentna.
Prevladavanje neracionalnog načina proizvodnje način je da privredu pokrenemo u ekološkom smjeru. Ta je perspektiva ključna za prelazak na obnovljive izvore energije, kružnu ekonomiju, zeleni i ekološki razvoj na razini grada i županije, uz mjere poput poticanja i zaštite malih lokalnih poljoprivrednih proizvođača, otvaranja kvartovskih dućana, urbanih vrtova i slično. Također je važno uključiti gospodarenje vodom kao riječkim simbolom.

3) Kako to da ste se kandidirali za gradonačelnicu Rijeke, a ne Zagreba?

Petnaest godina radim u Rijeci na Sveučilištu i mojoj kandidaturi za gradonačelnicu Rijeke je prethodila kandidatura na parlamentarnim izborima gdje sam zahvaljujući velikom broju glasova Riječana i Riječanki izabrana u Sabor u VIII. izbornoj jedinici. Za gradonačelnicu Rijeke se kandidiram zato što vjerujem da mogu s gradonačelničke pozicije pridonijeti promjeni negativnih ekonomskih i socijalnih trendova kojih se Rijeka ne uspijeva osloboditi već više desetljeća, između ostalog i zato što čitavo to vrijeme ima praktički istu garnituru na vlasti.
Inače, u jednoj Njemačkoj vrlo je raširena praksa da se za gradonačelnike kandidiraju i izabiru kandidati koji dolaze iz drugih gradova, za što postoji posve logično objašnjenje – time se lakše sprječava formiranje i dominacija lokalnih interesnih mreža ako čelni ljudi lokalnih vlasti nisu s njima već otprije povezani, što je puno vjerojatnije za one kandidate koji dolaze iz lokalne sredine.
Ako je nešto s Rijekom progresivno onda je to njezina otvorenost gdje nije bitno od kuda je tko već zastupa li univerzalne društvene vrijednosti – solidarnosti, jednakosti. Vojko Obersnel je recimo rođen i cijelo vrijeme živi i radi u Rijeci pa vidimo da je Rijeka ekonomski i socijalno devastiran grad, između ostalog i zbog politika njezinog dugogodišnjeg gradonačelnika.

4) Sto mislite o projektu obnove broda Galeb?

Radnička fronta i ja politički zagovaramo demokratski socijalizam 21. stoljeća. To znači da nam je socijalistički eksperiment izuzetno važan kao razdoblje povijesti u kojem je naša zemlja dostizala najrazvijenije zemlje Evrope i svijeta. No aktualna vlast pokazuje kako je socijalizmu sklona samo u simboličkim formama dok socio-ekonomski temelj koji je danas važan zbog prevladavanja nejednakosti, zbog potrebe solidarnosti i pravednosti – aktualnu vlast ne zanima previše. Obnova Galeba tako je primjer pozivanja na socijalističku povijest ali samo u simboličkim formama (koje se i same mogu dovesti u pitanje, gledajući kult ličnosti primjerice) no odbacivanja bilo kakvog progresivnog ekonomskog rezona koji je ključan za socijalizam.
U projektu obnove Galeba, kao uostalom i s brojnim drugim projektima aktualne vlasti, prisutno je značajno povećanje cijene u odnosu na prvotno najavljeni iznos. Pitanje je koliko će u konačnici cijeli projekt koštati Riječane i Riječanke i za koliko će premašiti prvotno najavljene iznose, ali sudeći po nekim drugim velikim projektima, poput bazenskog kompleksa na Kantridi i raširenu praksu podizanja konačne cijene aneksima ugovora, zasigurno će biti riječ o golemom poskupljenju ionako skupog projekta.
Možda bi važniji kulturalni omage socijalizmu predstavljalo vraćanje radnicima moć da u većoj mjeri nego što je to slučaj sada, upravljaju gradskim poduzećima, nego inzistiranje na preskupim projektima za koje nema novaca.

5) Kako komentirate (ne)uspjeh projekta EPK?

Čini se da nas je EPK projekt sve doveo u neku vrstu zablude – kako njegovih 59 otpuštenih radnica i radnika (a podsjetit ću da je upravo Rad bio jedna od tri tematske okosnice ovog „riječkog“ projekta), tako i brojnih srčanih suradničkih organizacija, umjetnica i umjetnika, kulturnih radnica i radnika kao i lokalnih zajednica. Planirano je 30 milijuna eura programskih sredstva (a utrošeno je, zbog pandemije, nešto manje) što odgovara doslovno desetljećima raspoloživog financiranja za lokalnu scenu, posebno onaj njen, takozvani, nezavisni dio. EPK projekt je, suprotno svojim proklamiranim ciljevima, ostavio strukturnu pustoš iza sebe, još više praznih zgrada (primjer – RiHub), još manje ljudi i još manje programskih sredstava, što je sve posljedica loše vođene lokalne kulturne politike.
Mi se, u Radničkoj fronti, umjesto preplaćenih honorara i skupih spektakla, zalažemo za povratak kulture narodu, odnosno demokratizaciju pristupa kulturi što u konkretnom znači – dugoročno i stabilno financiranje nezavisnih i nekomercijalnih aktera riječke kulture kao i uključivanje svih ljudi u proizvodnju kulture.

6) Koji su prvi potezi koje bi donijela kao gradonačelnica?

Kod prvih poteza simbolički bih naglasila promjenu karaktera vlasti od elitističke prema onoj koja je za narod i proizlazi iz naroda. Prvi potez je ukidanje luksuza za mjesto gradonačelnika i gradske uprave poput luksuznog službenog vozila gradonačelnika. Zatim slijedi detaljno unutarnje skeniranje gradskog upravljanja i reorganizacija.

7) Često pozitivno govorite o Jugoslaviji, je li ta država po vama imala mana i koje točno?

U svom političkom radu pokušavam naglasiti pozitivne, ali i ukazati na negativne aspekte tog dijela naše povijesti. Povijesna je činjenica da je razdoblje jugoslavenskog tržišnog realsocijalizma bilo prekretnica u razvoju naših prostora u kojima je izgrađen npr. velik dio prometne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture i proizvodno-prerađivačkog kapaciteta zemlje od kojega i danas živi velik broj radnika. Ekonomski rast je u jednom periodu te zemlje bio jedan od svjetskih rekordera, a Hrvatska je radikalno smanjila zaostatak za najrazvijenijim zemljama Europe. Jugoslavenski politički sistem je ipak zbog različitih razloga patio od mnogih kontradikcija, koje su na kraju dovele do pojave znatnijih društvenih nejednakosti i nacionalizma. Doba suvremene Republike Hrvatske po svim parametrima, doba je stagnacije.

1 COMMENT

  1. Bilo prekrasno kada bi kandidatkinje i kandidati za svetu stolicu metropole kapitalističke države Hrvatske razmišljali poput gospođe Peović.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here