Odmah nakon grčkog referenduma, na kojem su se Grci izjasnili protiv politike štednje, odletjela je glava ministra finacija Yanisa Varoufakisa. Iz povjerljivih izvora potvrđeno je da je grčki referendum ustvari bila izlazna strategija premijera Alexisa Tsiprasa i njegove lijeve alijanse na čelu s Syrizom. On se ponadao da će pobijediti “YES” glasači, i da će se on onda elegantno povući s premijerskog mjesta. Na žalost novo sjeme političkog populizma, koje je posijao u ovih 5 i pol mjeseci uzelo je svoj danak. Po nekim procjenama Grci su povukli ogromne novce iz gračkih banaka i smjestili ih na sigurno mjesto. Danas, grubo procjenujući, grčke banke imaju samo malo više od 500 milijuna € u gotovini. Povrh toga, grčka ekonomija je na aparatima za preživljavanje zbog zatvorenih banaka i apsolutnog nepovjerenja grčkih potrošača. Kao što su se “Vukovi s Wall Streeta” malo zaigrali investicijama tako su se i “Vukovi iz Syrize” poigrali s grčkim narodom.
Što južnije to tužnije
Da stvar bude gora, u ovih 5 i pol mjeseci natezanja izgubili su povjerenje Euro Grupe. Grcima više nitko ne vjeruje, niti itko upućen u grčki mentalitet vjeruje da su grčki političari sposobni temeljito reformirati vlastitu zemlju. Ono što je uspjelo Španjolskoj, Portugalu, Irskoj, Litvi, Latviji izgleda ne pali u Grčkoj. U ovim kritičnim trenucima u kojima se moraju donositi teške odluke, političke stranke ne smiju se baviti političkim populizmom, nego moraju racionalno sagledati situaciju i donostiti zajedničke teške odluke. Tu mislim na vlast i opoziciju. Od malo turizma, feta sira, maslina i vina ne može se živjeti na takvoj visokoj nozi, i toga bi sve političke stranke morale biti svjesne. Zapanjujuća je ta grčka arogancija prema zemljama koje su siromašnije od nje, a koja koriste svoj dio BDP da bi Grčka mogla držati glavu iznad vode.
Grčka mora sama naći nove modela razvoja
I da budemo jasni, partneri Grčke ne traže od grčkog naroda stezanje remena. Partneri traže da se poštuju dogovori koji su sve članice potpisale, a tiču se javnog duga (<60% BDP) i godišnjeg deficita (<3% godišnjeg proračuna). Na grčkoj je vladi da nađe nove modele razvoja i podizanja BDP koji će joj omogućiti veću javnu potrošnju. Uz turizam, feta sir, masline i vino Grci moraju globalnom tržištu ponuditi nešto novo na čemu će početi dizati svoj BDP. Tu zadaću moraju sami odradit i tu im nitko neće pomoći. I dok im partneri iz Euro zone pomažu u premoštavanju te prilagodbene faze, bilo bi dobro da Grci ne pljuju u tanjur iz kojeg jedu, nego da se uhvate pravog posla.
Samo naslov Vam je atraktivan! Ali ne i istinit! Takva paralela je naprosto nemoguća za svakoga tko se imalo razumije u ekonomiju. Vukovi sa Wall streeta su zaista vukovi + hijene nadodala bih. Grci su prema njima janjci za klanje. Gračka nije sama isproducirala svoj ogrmoni dug, isti joj je nametnut kroz sanaciju grčih banaka, čiji su većinski vlasnici stranci, poglaviti Nijemci. A Vaši zlobni komentari o maslini i feta siru su u najmanju ruku neukusni u vrijeme kada zdrava hrana lagano postaje misaona imenica…Čudi me kako ne primjećujete da i za Hrvatsku postoji identičan scenarij kao i za Grčku. Čudi me kakao ne znate, a novinarstvom se bavite, da siromašnije zemlje EU u stvari otplaćuju Njemačke ogromne dugove, nastale zbog visokih ulaganja u Istočnu Njemačku, nakon pripojenja. Pročitajte malo Stigliza, on je Nobelovac, zna čaovjek tko režira ovakve predstave, a vi očito ne znate tko Vama režira Vašu radnu i životnu predstavu. Zato knjigu u ruke, novinaru (ime Vam ne nađoh, možda sam pod stresom), pa učite i naučite nešto o svjetskoj ekonomiji….i uživajte u maslinovom ulju, pršutu i siru, dok ga još ima i dok ne budete glodali samo koru….
Postovana Gdo Vesna,
Stiglitz je veliki pobornik Johna Maynarda Keynesa i njegovih kejnezijanskih fiskalnih poticaja za izlazak iz krize. Nasuprot kejnezijanskoj školi, sljedbenici Hayekove škole drže se teorije koja tvrdi da postoji struktura upotrebe vlastitog i tuđeg kapitala koja ima optimalnu razinu korištenja tuđeg kapitala, dakle duga, u financiranju tvrtke, odnosno da u jednom trenutku troškovi zaduženja premašuju njegove koristi i da svako daljnje zaduženje više šteti nego koristi. Važno je napomenuti da su se jedna i druga teorija dokazale uspješnim samo je pitanje pravog timinga za njihovu primjenu.
Ono sto Stigliz predlaze je ono sto je Grcku I dovelo u ove problem. Grcka svoju konkurentnost moze poboljsati na dva nacina. Unutrasnjom ili vanjskom devalvacijom. Vanjska je apsolutno nemoguca jer to bi znacilo da Njemacka I ostale razvijenije zemlje moraju podignuti svoje place I poceti sumanito trositi onako kako je to radila Grcka. Mastricht parametri obavezuju vlade da se drze jasnih uvjeta. To vam je napravljeno zato da Vlade ne ulaze u velike investicije u javnom sektoru ako im realni sector nije toliko financijski mocan. To vam treba natjerati politicare da traze nove modele podizanja BDP kroz razvoj realnog sektora.
Vi se mozete zaduzivati za izgradnju cesta, igralista , bazena I sve ostale infrastructure ali kada se to izgradi onda trebate imati realni sector koji ce vam sve to otplacivati I odrzavati. Kuca se gradi od temelja a ne od krova. Feta sir stavio sam u kontekst dizanja grckog BDP I s time nisam mislio nista lose. Ako ste slucajno bila na Peleponezu mogli ste primjetiti da su ogromne povrsine neobradene I to na mjestima koje ima sredeno navodnavanje. Grci su pobjegli na more i ostavili plodnu zemlju ili su se zaposlili u dobro placeno radno mjesto u javnom sektoru.
Postovani G.Stigliz bi prvo trebao prokrstariti Grcku uzduz i popreko prije nego bi zelio primjeniti svoje rjesenja.
Isto tako premijer Litve je napravi sve suprotno od onoga sto mu je g. Stigliz rekao.
Stigliz promatra ekonomiju iz americke perspektiva a ona je u EU ipak malo kompliciranija. Grcka nije Kalifornija a Kalifornija je isto tako pred bankrotom?
https://www.rijekadanas.com/komentar-stiglitzeva-amerikanizacija-hrvatske/
LP