Filip Krovinović najveće je ovosezonsko pojačanje Hajduka. Iskusni ofenzivac na proljeće bi trebao biti jedan od najjačih aduta Bijelih. Šteta za Krovinovića, kao i za Hajduk, da se nije išlo na pripreme u Portugal, pišu Sportske novosti.
– Žao mi je, radovao sam se Portugalu jer tamo sam proveo četiri godine. Nadao sam se, dapače, očekivao da ćemo ići u Faro na pripreme. Korona nas je, nažalost, spriječila, tako je ispalo. U Portugalu sam napravio najveću nogometnu afirmaciju u dosadašnjoj karijeri, želio sam se ponovo pokazati u toj zemlji. U Faru sam bio dvaput, gledao sam i reprezentaciju Hrvatske. Izgleda kao Beverly Hills, baš je šteta što nismo išli na pripreme – istaknuo je Krovinović.
Stigao je Valdas Dambrauskas, koji je Krovinovića pomaknuo ofenzivnije, više orijentirao prema napadu.
– Kod trenera Valdasa sam dobio slobodniju poziciju, podignuo me prema napadu, da budem bliže završnici, prvenstveno Livaji. Međutim, ta sloboda me ne oslobađa defenzivne igre.
Upravo je taj segment igre kroz karijeru 26-godišnjeg Krovinovića bio česta tema. Ofenziva nikada nije bila sporna, ali defenzivni segment je Krovinović ipak podignuo u završnici sezone.
– Istina, često se provlačilo isto pitanje i time mi je pružalo još veći motiv. Kroz godine i to naučiš, posebno u Championshipu, koji je najteža liga na svijetu. Osjećam da sam pojačao obrambenu igru, volim uklizati i “poginuti”, međutim, uvijek ima prostora za napredak.
Bolji nego u prosincu
Je li Hajduk napredovao ove zime?
– Bez obzira na rezultate u pripremama, vjerujem da smo bolji nego smo bili pred mjesec dana. Ako ne možemo biti bolji nego prošle jeseni, onda nemamo pravo razmišljati o napadu na trofeje.
Hajduk u subotu protiv Šibenika mora biti i bolji nego li je bio u zadnjoj utakmici pred tri mjeseca na Šubićevcu.
– Realizacija je bila problem u toj utakmici. Inače stvaramo puno šansi, čak i poluprilika, ali fali iskorištavanje prigoda. Takav smo problem imali i protiv Lokomotive, a na pripremama i s Veležom. Napravimo remek-djelo od akcije, ali onda ne zabijemo pogodak. Toliko toga smo promašili, možda nam se nešto vrati i na Šubićevcu. Da uđe neka lopta koja i ne “miriše” na zgoditak.
Je li igra Hajduka u realizaciji i dalje previše fokusirana na Livaju?
– Da, još uvijek. Želio bih da se skine to breme s njegovih leđa. Krenut ću od sebe, postigao sam jedan pogodak prošle jeseni u prvenstvu i dva Kupu uz tri asistencije u ligi. Premda u karijeri nisam zabijao puno po sezoni, smatram da mogu znatno više od jesenskog učinka. Znam da Livaji to ne smeta, on se odlično nosi s odgovornošću, ali bilo bi bolje za sve nas da više momčadski zabijamo.
Koliko ste osobno zadovoljni s vašim jesenskim izdanjima?
– Jako zadovoljan, ali uvijek tražim bolje. Radim na tome i radimo kao ekipa. Međutim, moram naglasiti, uživao sam u jesenskoj polusezoni.
S kim biste usporedili Livaju uzevši u konkurenciju sve najbolje s kojima ste igrali u karijeri?
– Baš sam nedavno s bratom razgovarao o istoj temi. Četiri najbolja s kojima sam igrao su Marko Livaja, Jonas iz Benfice, Matheus Perreira iz WBA i Ruben Ribeiro iz Rio Avea. Međutim, kad gledaš statistički i igrački, nema se tu što dodati. Livaja zabija, asistira i jak je kao tenk. S Jonasom si znao si da će uvijek zabiti, Perreira je imao asa iz rukava, a Livaja ima sve.
