Tako je to u životu, negdje se dobiva, negdje se gubi. U sezoni kada se Mateo Hrvatin, 28-godišnji rukometaš »Zameta« nagutao gorčine u klubu zbog krize rezultata, mnogih poraza i borbe za ostanak, u reprezentaciji ga slijede samo »žlice meda«. Što se osobne zadovoljštine tiče, ovo mu je zbilja sezona za pamćenje. Poslovična je njegova brzina, ali unatoč njoj teško da je ljetos započinjući pripreme pomislio da će tako ekspresno, već zimu dočekati u prvoj sedmorci izabrane vrste, elitnoj momčadi hrvatskoga sporta. Korak po korak, stigao je baš do tog odredišta, sve od poziva u reprezentaciju i debija u nacionalnoj selekciji kada je već napunio 28 godina (rođen je 15. kolovoza 1980. godine), nastupa na turniru u Grazu, prijateljskih ogleda i priprema do mjesta na lijevom krilu u »Spaladium Areni« na utakmici Hrvatska – Koreja. Kakva razlika od ligaških nastupa za Zamećane na Kozali. Utakmica s Korejcima je bila priča za sebe, dugotrajno »povuci-potegni« se na koncu ipak okončalo u korist hrvatske selekcije.
– Bilo je teško igrati – kaže Mateo Hrvatin o uvijek neugodnoj prvoj utakmici, nošenju imperativa pobjede i tereta uloge favorita. – Dobro, mi smo se i spremali na to da utakmica na otvaranju Svjetskog prvenstva neće biti laka. Tu je puno gledalište, domaćini smo. Stalno smo bili tu negdje, nikako se nismo uspijevali malo odvojiti. Promašili smo previše »zicera«, nikako se nismo uspijevali odmaknuti na tri-četiri gola razlike. Igrali smo gol za gol. Na kraju su oni poveli, hvala Bogu da smo uzeli ta dva boda. To je jedino što ćemo pamtiti.
Kako je bilo u koži Matea Hrvatina, igrali ste pred brojnim gledalištem u svom debiju na velikom natjecanju kakvo je ovo Svjetsko prvenstvo rukometaša u Hrvatskoj?
– Mogu reći da mi sve to dosta dobro klapa. Dečki su me prihvatili kao da sam sa njima dugo vremena. S time mi je lakše. Koncentriram se na zadaće koje mi izbornik daje. Nastojim dati sve od sebe i odraditi što treba, pa kako bude. Atmosfera je pak nevjerojatna, ne možeš igrati loše.
Prvi nastup je bio odrađen dobro. Uz poslovični rad u obrani u napadu ste dali tri gola uz jedan promašaj?
– Dobro, trebao sam zabiti i četvrti pogodak. Imam dvije zadaće u obrani, na to se fokusiram, a ako dobijem kakvu loptu, istrčim kontru. Dajem sve od sebe.
Godina 2009. je za vas počela zbilja dobro. Debitirali ste na Svjetskom prvenstvu u prvoj sedmorci slave hrvatske reprezentacije?
– Ja još ne mogu doći k sebi kako mi se to sve poklopilo da na kraju otvaram u dresu hrvatske reprezentacije i zaigram na otvaranju Svjetskog prvenstva. Nevjerojatno, kao nekakav san. Samo neka potraje što dulje… – priželjkuje Hrvatin. (novi list)
JA SE U POTPUNOSTI SLAŽEM S ONIM ŠTO STE NAPISALI U OVOM ČLANKU MORAM PRIZNATI DA OTPOČETKA OVOGODIŠNJEG PRVENTVA SAM NAVIJALA ZA MATEA NEKAKO SE SVOJOM DOBROĆUDNOŠĆU I ZAIGRANOŠĆU IGRAJUĆI ZA HRVATSKU RUKOMETNU REPREZENTACIJU LJUDIMA UVUČE POD KOŽU SVAKU UTAKMICU SAM POZORNO PRATILA I NAJBOLJI POTEZ LINE ČERVARA JE BIO DA MATEA STAVI U REPREZENTACIJU NO JAKO MI JE ŽAO ZBOG TOGA ŠTO NIJE IGRAO U FINALU PROTIV FRANCUSKE NO BIT ĆE SREĆE SLJEDEĆI PUT POZDRAVLJA VAS JELCHY