Društvena mreža X (bivši Twitter) nedavno je suspendirala brojne profile koji su pripadali turskim oporbenim aktivistima, usred političkih nemira u Turskoj. Potez je uslijedio nakon što su počeli prosvjedi zbog uhićenja gradonačelnika Istanbula, Ekrema İmamoğlua, koji je bio glavni politički suparnik turskog predsjednika Tayyipa Erdogana. Iako je Elon Musk, vlasnik društvene mreže X, bio poznat po svom stavu o slobodi govora, postupci platforme naišli su na dosta kritika zbog cenzure.
Suspendiranje profila u Turskoj uslijed političkih nemira
Suspendiranje profila počelo je nakon što su turske vlasti uhitile Ekrema İmamoğlua, čime su spriječile njegovu kandidaturu za predsjedničke izbore. İmamoglu je trebao biti proglašen kandidatom glavne oporbene stranke, Republikanske narodne stranke (CHP). Uhićenje je izazvalo masovne prosvjede. Turska vlast je odgovorila zabranom okupljanja na četiri dana. Međutim, prosvjedi su se nastavili. Mnogi od prosvjednika su koristili društvene mreže, uključujući X, kako bi širili informacije o prosvjedima i lokacijama na kojima su se događali.
Oporbeni aktivisti i sveučilišta u središtu protesta
Većina suspendiranih profila bila je povezana s aktivizmom na sveučilištima. Aktivisti su na svojim profilima dijelili važne informacije o prosvjedima, uključujući lokacije na koje su studenti mogli ići. Yusuf Can, analitičar s Centra Wilson, rekao je za Politico da su mnogi od ovih aktivista imali značajan broj pratitelja, s nekima koji su brojili desetke tisuća sljedbenika. Mnogi od tih profila bili su suspendirani samo u Turskoj, dok su i dalje bili aktivni u ostatku svijeta.
Cenzura i reakcija aktivista
Nekoliko aktivista, uključujući Ömera Faruka Aslana, prijavili su blokade svojih profila. Aslan je istaknuo da je njegov profil blokiran sudskom odlukom, jer su njegovi tweetovi privukli više od 6 milijuna pregleda. Kako bi izbjegao cenzuru, Aslan je morao napraviti drugi profil. Ovo je samo jedan od mnogih slučajeva u kojima su aktivisti našli načine kako zaobići blokade.
Turske vlasti i uhićenja u prosvjedima
Turski ministar unutarnjih poslova, Ali Yerlikaya, izvijestio je da su vlasti identificirale 326 profila na društvenim mrežama koji su navodno širili mržnju. Od tih profila, 72 su bila smještena izvan Turske. Koordinirana akcija sigurnosnih tijela dovela je do uhićenja 54 osumnjičenika povezanih s online aktivizmom. Tijekom treće noći prosvjeda zbog İmamoğlua, uhićeno su 343 osobe. Privedeni su prosvjednici iz nekoliko turskih gradova poput Istanbula, Ankare i Izmira.
Turski zakon o društvenim mrežama i blokade sadržaja
Ove suspendirane aktivnosti nisu prvi put da su se pojavile na društvenim mrežama u Turskoj. Turski zakon o društvenim mrežama, koji je donesen 2022. godine, omogućava vladi da zahtijeva uklanjanje sadržaja i blokiranje profila koji se protive vlastima. Zakon daje turskim vlastima široke ovlasti za cenzuriranje sadržaja na društvenim mrežama, uključujući X. Ovaj zakon omogućava vlastima da poduzmu mjere u skladu s njihovim političkim interesima, čime se dodatno sužava prostor za slobodu govora.
Musk i politički pritisak: Odluke u vezi s blokadama
Elon Musk, koji je kupio X kako bi vratio slobodu govora na platformu, suočava se s političkim pritiscima. On je ranije izjavio da je morao birati između dvije opcije: ili potpuno ugasiti Twitter (sada X), ili ograničiti pristup određenim tweetovima. Musk je istaknuo da će X javno objaviti zahtjeve turske vlade. Praksa pokazuje da je društvena mreža već ograničavala pristup određenim sadržajima u Turskoj. U 2023. godini, X je posebno ograničavao sadržaj koji bi mogao ugroziti političku stabilnost, osobito tijekom predsjedničkih izbora.
X i drugi društveni mediji pod kontrolom u Turskoj
Pristup društvenim mrežama, uključujući X, TikTok, Instagram i YouTube, također je bio ograničen u Turskoj, prema izvješćima nadzornika interneta Netblocks. Politico je izvijestio da je X prihvatio oko 86 posto zahtjeva turske vlade za uklanjanje sadržaja u drugoj polovici 2024. godine. To je značajan porast u odnosu na 68 posto u prvoj polovici iste godine. Ovaj udio ipak ostaje niži od stope prihvaćanja zahtjeva u Europskoj uniji, gdje je ta brojka dostigla 90 posto.
