Dana 24. travnja 1921. godine održani su prvi demokratski izbori za riječku Konstituantu, ključni trenutak u povijesti Slobodne Države Rijeka. Ovi izbori uslijedili su nakon što je Rapallskim sporazumom potvrđena neovisnost Rijeke, a vođa talijanskih nacionalista Gabriele D’Annunzio protjeran iz grada.
Dvije suprotstavljene političke opcije
Na izborima su sudjelovale dvije glavne političke skupine. Na jednoj strani bili su riječki autonomisti predvođeni Riccardom Zanellom, koji su zagovarali neovisnost i samostalnost grada. Aneksioniste je predstavljao Nacionalni blok (Blocco Nazionale), kojeg je predvodio dr. A. Grossich i koji je okupljao snage naklonjene pripajanju Rijeke Kraljevini Italiji.
Sastav Nacionalnog bloka
Blocco Nazionale bio je savez različitih pro-talijanskih stranaka: Republikanske stranke dr. Bacicha, Demokratske stranke gradonačelnika S. Bellasicha, fašista, Pučke stranke dr. Blaua, Aneksionističke stranke dr. Grossicha te aneksionistički orijentirane radničke komore.
Saveznici riječkih autonomista
Zanella je dobio podršku široke koalicije okupljene u “Riječkom patriotskom savezu Indeficienter”. Tu su bili Autonomna demokratska riječka stranka Ruggiera Gotthardia, Slavenska riječko-stranka prof. Benjamina Grohovca, Internacionalna socijalistička stranka, Stranka za teritorije pripojene Riječkoj državi, kao i mnogi lokalni Hrvati.
Podrška riječke Jugoslavenske stranke
Riječka Jugoslavenska stranka, iako ideološki neusklađena sa Zanellom, javno je podržala njegovu kandidaturu, smatrajući autonomiju boljom opcijom za riječke Hrvate nego talijansku aneksiju. U svom proglasu objavljenom u “Riječkom glasniku” od 16. travnja, pozvali su sve Jugoslavene da glasaju protiv Grossicha i njegovih pristaša.
Nasilje i pritisci tijekom predizborne kampanje
Predizborna kampanja bila je sve samo ne poštena. Aneksionisti, koji su tada kontrolirali vlast, omogućili su fašistima i bivšim D’Annunzijevim borcima (arditima) da ometaju kampanju autonomista – uništavali su plakate i fizički napadali njihove simpatizere.
Aktivna uloga riječke dobrovoljačke legije
Riječka dobrovoljačka legija, sastavljena od lokalnih fašista i ardita, nastavila je djelovati u gradu i aktivno progonila Zanelline pristaše, unatoč sporazumu iz Opatije koji je trebao ograničiti takve aktivnosti.
Simbolika na izbornim listićima
Izborni listići nisu sadržavali imena kandidata, već simbole. Autonomisti su koristili gradski toranj te simbole broda i ribe – znakove gradske neovisnosti i blagostanja. Aneksionisti su izabrali “Rimska vrata” i deblo – prikaze rimske tradicije i talijanskog jedinstva, bliske fašističkoj retorici.
Pravo glasa i sudjelovanje žena
Ovi izbori bili su povijesni i po tome što su žene imale pravo glasa. Time je Rijeka tada bila ispred svog vremena u pogledu demokratskih prava.
Jasna pobjeda autonomista
Nakon prebrojavanja glasova, bilo je jasno da su autonomisti odnijeli uvjerljivu pobjedu. U samom gradu glasovalo je 8.600 birača – autonomisti su dobili 5.208, a aneksionisti 3.392 glasa. U okolnim područjima s većinskim hrvatskim stanovništvom, od 2.000 glasača, tek 56 ih je glasalo za aneksioniste.
Većina glasova iz redova doseljenih Talijana
Od ukupnog broja aneksionističkih glasova u gradu, oko 1.800 pripadalo je talijanskim državljanima koji su se doselili u vrijeme D’Annunzijeve vlasti.
Rezultati konstituante
Zahvaljujući osvojenih 3.704 glasova više, Zanellina lista osvojila je čak 57 od ukupno 76 mandata. Nacionalnom bloku pripalo svega 19 mjesta u riječkoj konstituanti. (lpr)
