Home Kolumne Neven Šantić: Lista za Rijeku – prvih deset godina (1)

Neven Šantić: Lista za Rijeku – prvih deset godina (1)

2641
0

Povodom desete obljetnice osnutka Liste za Rijeku, portal Rijeka Danas objavljuje stranačku kronologiju u dva nastavka. U prvom nastavku donosimo pozadinu osnutka stranke te pripreme uoči osnivačke skupštine. Autor kronologije je poznati riječki novinar i publicist Neven Šantić.

mor2
Kraj 80-tih i početak 90-tih godina 20. stoljeća u znaku buđenja gradskog identiteta

Lista za Rijeku nije se slučajno pojavila na hrvatskoj političkoj pozornici. Da bi se to obrazložilo, valja se na trenutak vratiti u prošlost.
Gotovo stoljetna politička previranja u Rijeci kulminirala su nakon Drugog svjetskog rata drastičnom promjenom sastava stanovništva. Egzodus velikog broja Talijana i ponešto Hrvata koji se nisu mirili sa novim političkim i društvenim poretkom takoreći je ispraznio grad, u koji su počeli pristizati radnici i stručnjaci iz drugih dijelova Hrvatske (najviše iz Istre i Dalmacije), te u manjoj mjeri i drugih republika bivše Jugoslavije, kako bi s ostacima Riječana/Fiumana i Sušačana ponovno podigli na noge fizički i materijalno devastirani grad, pretvorivši ga ponovno u lučko i industrijsko središte kakvo je bilo na razmeđi dvaju stoljeća. Rijeka je u poslijeratnim godinama zbog toga izgubila svoj duh, pa će biti potrebno čekati sredinu osamdesetih da novostasale generacije krenu, kako se tada govorilo, tragati za izgubljenom dušom grada. Osnovana je Armada, objavljena je knjiga Radmile Matejčić “Kako čitati grad”, niču članci o povijesti grada, javljaju se i autori koji se bave i dotada tabuiziranim odnosno strogo kontroliranim temama poput egzodusa, autonomaštva, riječke države… U velikom kazalištu uprizoreno je Fabriovo “Vježbanje života”, a među popratnim suvenirima nuđena je i riječka povijesna zastava za koju do tada uopće nije znalo preko 90 posto tadašnjih stanovnika grada. Samosvjest o gradu među njegovim žiteljima potvrđivala je da je duh grada živnuo te da bi se to uskoro moglo i društveno i politički manifestirati kroz inicijative koje će grad, njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost, staviti u središte pažnje. Kada su još koncem 1989. godine, odlukom o višestranačkim izborima, pale i ideološke prepreke za otvoreni i demokratski javni i politički angažman, logično je bilo da bi se u jeku obračuna različitih nacionalizama mogla pojaviti i politička grupacije koja će, naslonjena na povijesne refleksije o postojanju Slobodne Države Rijeka ali i zbivanja u suvremenoj Europi koja je bila svjedokom zamaha regionalističkih pokreta, početi zagovati riječku autonomiju unutar hrvatskog političkog prostora.
Riječki demokratski savez (RiDS) bio je prvi izraz takvih težnji. Ubrzo je od nadstranačke udruge “za promicanje kulturnog i svakog drugog identiteta grada” prerastao u stranku, no želja za jačenjem stranke vodila je čelnike te grupacije u njeno širenja na područje Primorsko-goranske županije. Na tom putu RiDS je postao tek jedan od ogranaka novoformiranog PGS-a, a kako je stranka da bi dobivala sve veću podršku izvan Rijeke morala mijenjati i svoje fokuse djelovanja, počela joj je opadati snaga i rasti nezadovoljstvo članstva baš tamo gdje je i niknula – u glavnom gradu Županije. Bilo je samo pitanje vremena kada će se okupiti senzibilizirani za grad i njegove probleme a nezadovoljni riječkom politikom PGS-a, te inicirati pojavu nove političke grupacije koja će ponovno htjeti vratiti Rijeku u središte političkih zahtjeva.

Priprema i osnivanje stranke

Nakon što je već početkom novog milenija doživio svojevrsni raskol, odlaskom dijela vodstva stranke koji su potom osnovali Autonomnu regionalnu stranku (ARS), sredinom 2000-ih PGS je upao u najveću krizu. Postojalo je veliko nezadovoljstvom dijela njegovih članova u Rijeci, a još više među simpatizerima i biračima, što je otvaralo velika vrata za novu riječku stranku. Paralelno s tim procesom, za buduću Listu za Rijeku počeo se odvijati još jedan značajniji proces koji će naposljetku neposredno rezultirati osnivanjem nove stranke.

2004. godine osniva se organizacija Virtualna Slobodna Država Rijeka
Godine 2004. osniva se organizacija Virtualna Slobodna Država Rijeka na čelu s Dankom Švorinićem

Tri godine nakon pokretanja regionalno/lokalno obojenog portala Rijeka danas, u kolovozu 2004. godine na Internetu je osvanula Virtualna Slobodna država Rijeka (SDR). Bila je to udruga starih kao i novopronađenih Riječana te ostataka Fiumana koji kulturni, javni i politički interes za svoj grad pretpostavljaju svemu ostalom. Tri mjeseca kasnije, 12. studenog 2004. godine u klubu Palach održana je osnivačka skupština Virtualne SDR. Povijest će zabilježiti da je u inicijativnom odboru ove udruge bilo devet vrlih riječkih muževa (doista nije bilo nijedne žene koje će se srećom kasnije priključiti i udruzi i Listi za Rijeku kao stranci). To su bili Danko Švorinić, Zlatko Moranjak, Denis Pešut, Miran Mačešić, Roland Fućak, Alen Petrić, Robert Gerl, Sergio Kovačić i Igor Linardić. Udruga, koja je u studenom 2007. prestala biti virtualna, jer u to doba valjda više nitko u javnosti nije dobivao osip na spominjanje Slobodne Države Rijeka bez ograde da “nije stvarna”, umnogome će promicati identitet grada. Konkretno, iz arhiva i sjećanja onih s dužim pamćenjem vaditi pabirke iz života grada, promovirati i eksplicitno tražiti povratak povijesnog grba i zastave Grada, inicirati istraživanja i poticati publicistiku vezanu za gradsku prošlost… Prvenstveno iz njenog okrilja, sasvim logično, uz ponekog otpadnika PGS-a, krenula je i akcija za osnivanje političke grupacije koja će na gradskoj i regionalnoj političkoj pozornici nadomjestiti ono što su iz svojih ruku ispustili PGS (RiDS) – zadovoljiti onaj dio birača koji su željeli žešću riječku stranku.

Lista za Rijeku (Lista – Ri) registrirana je 8. prosinca 2006. godine. Za prvog predsjednika izabran je Denis Pešut, a uz njega u prvom predsjedništvu stranke bili su Predrag Blečić, Tamara Moranjak, Danko Švorinić, Sanja Perinić, Ivica Pađen, Ferrucio Burburan, Slobodan Milošević i Adriano Sluga. Članovi stranke su odlučili, kažu prvi akti stranke, da će prvenstveno djelovati na području Grada Rijeke i općina riječkog prstena, a zalagati se za riječku regiju u kojoj će Grad Rijeka imati središnje mjesto.

Programske odrednice

Prvi predsjednik stranke Denis Pešut
Prvi predsjednik stranke Denis Pešut

Na osnivačkoj skupštini Liste za Rijeku, održanoj 26. rujna 2006. godine, usvojena je Programska deklaracija koja je i dan danas širi, moglo bi se reći liberalno-socijalni, okvir za djelovanje stranke. Navedeno je devet ciljeva koje će stranka pokušati ostvariti svojim političkim djelovanjem, od duhovnog materijalnog i socijalnog blagostanja građana Rijeke, preko brže gospodarske obnove, poboljšanja komunalnog standarda, dostizanja većeg zdravstvenog i socijalnog standarda, do poboljšanja materijalnog položaja umirovljenika, školstva, brži razvitak znanosti i unapređenja svih oblika kulturnih djelatnosti.
Istom prigodom usvojen je i Program Liste za Rijeku u 13 točaka. Prvi set od šest točaka tiče se političkog i upravnog oblikovanja Republike Hrvatske, gdje se Lista za Rijeku zalaže za parlamentarnu demokraciju, za ustroj Hrvatske kao zemlje povijesnih i prirodnih regija s visokim stupnjem decentralizacije, za ukidanje obaveznog služenja vojnog roka i priključenje Hrvatske NATO-u. Posebno se pak ističe potreba racionalizacije državne uprave, traži se ostanak 70 posto ubranih poreza lokalnoj odnosno regionalnoj samoupravi, a u pogledu regionalnog ustroja ističe se zalaganje za stvaranje hrvatske regije Liburnija (od Istre do Zadra) s visokim stupnjem autonomije i Rijekom kao glavnim gradom s posebnim samoupravnim statusom. Unutar tog okvira, stranka se odlučila zalagati za preustroj podjele grada na mjesne odbore i formiranje gradskih kvartova Kantrida, Zamet, Turnić-Toretta, Kozala, Centar, Trsat-Sušak, te za zajedničku koordinaciju Grada Rijeke s prigradskim općinama Kastav, Viškovo, Jelenje, Čavle, Bakar, Kraljevica, Omišalj…
Dvije točke posvećene su ekonomskoj sferi, pa se tako traži poništenje protuzakonite privatizacije i kažnjavanje krivaca ali uz apsolutnu pravnu sigurnost i nepovredivost privatnog vlasništva, a što se tiče gospodarskog razvoja prioritet je puna sloboda poduzetništva, autonomija lokalnih sredina u odlučivanju o razvoju i razvoj Rijeke kao slobodne luke.
Naredne dvije točke Programa tiču se zalaganja stranke za što brže priključenje Hrvatske Europskoj uniji, za ulaganja u znanost, kulturu i sport kao dugoročno isplativim investicijama, u točki 11. traži se da se vjerska naobrazba iz škola vrati u vjerske institucije, točka 12. ističe opredijeljenje stranke za poštivanje ljudskih i manjinskih prava, a u posljednjoj točki Programa traži se reforma izbornog sustava. Između ostalog, Lista za Rijeku smatrala je da pravo glasa moraju imati samo hrvatski državljani koji žive u Hrvatskoj, traži se pozitivna diskriminacija za pripadnike nacionalnih manjina, dvokružni izborni sustav uz zabranu koaliranja u prvom krugu, transparentni način financiranja kampanja te prirodni izborni okruzi.
Može se reći da se stranka u proteklih deset godina držala ovog na samom početku zacrtanog programskog okvira, mjestimično od izbora do izbora modificirajući neke od točaka programa zavisno od novih okolnosti u političkom okruženju. Ne treba posebno naglašavati dosljednost u promicanju decentralizacije i regionalizma. Često spominjanu sintagmu na skupovima stranke i u njenim pisanim dokumentima “Rijeka sa statusom regije”, moglo bi se čitati i kao slogan Liste za Rijeku. Na parlamentarnim izborima 2011. godine stranka je umjesto županija zagovarala 4 do 5 regija i 4 grada s regionalnim statusom, kao i decentralizaciju i dekoncentraciju vlasti. Također, ta dosljednost se odnosi i na promicanje riječkog kulturnog identiteta i bržeg razvoja grada, što je uostalom i razlog postojanja stranke (moto “Rijeka je naš glavni grad”), ali ni u ostalim segmentima programa nije bilo većeg odstupanja od početnih stavova.

lista-za-rijeku-rijeka-promet-je-prezaduzeni-i-neucinkovit-monopolist
Zlatko Moranjak (županijski vijećnik 2009.-2013), Danko Švorinić (gradski vijećnik 2009.-2017.) i Predrag Miletić (gradski vijećnik 2014.-2017.)

Posebno valja izdvojiti upornost s kojom je Lista za Rijeku višekratno, unatoč svim preprekama i opstrukcijama središnje vlasti, pokretala inicijativu za povratak riječke povijesne trobojnice i grba s povijesnim orlom te povratak orla na gradsku uru. Grb je već postao službeni, orao se na gradsku uru treba vratiti najkasnije u proljeće 2017. godine, a nedavnom jednoglasnom odlukom riječkog Gradskog vijeća izgleda da su otklonjene i zadnje brane da i povijesna trobojnica (bordo/crvena, zlatna/žuta i plava) uskoro postane službena gradska zastava. Stranka, međutim, još uvijek nije uspjela izboriti da Riccardo Zanella, izabrani predsjednik Slobodne države Rijeke kojeg su 1922. godine državnim udarom s vlasti svrgli riječki fašisti potpomognuti iz Rima, dobije u Rijeci ulicu i spomen-ploču. No, pored ovih tema koje rišu specifični riječki regionalizam Liste za Rijeku, stranka je i u nizu drugih političkih inicijativa i akcija, kako u riječkom Gradskom vijeću tako i u Županijskoj skupštini, stalno iskazivala fokusiranost na grad i njegove probleme. Među inima, u tu nisku akcija spadaju prozivka gradskih vlasti zbog zapuštanja industrijske baštine, problema s grijanjem i Energom, rada gradskog Zavoda za informatičku djelatnost, sigurnosti garaže Stari grad, gospodarenja otpadom i brojnih drugih, kao i priključenje akciji za spas “3.maja”, uz permanentno zagovaranje reindustrijalizacije Rijeke…nastavlja se…

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here