Mladi, uvijek i samo mladi. U agendama politike rada govori se samo o mladima. Stanje nezaposlenih mladih je tragedija i to je, nažalost, istina! Ali tko misli o onima malo starije dobi? Nazovimo ih manje mladima ili zrelima.
Zašto vlada uvriježeno mišljenje je situacija manje dramatična za nezaposlene starije od 40, nego za starije od 20 godina? Za njih je još i gore. Kako stvari trenutno stoje, svatko tko ostane bez posla u 40-ima može računati s tim da ostane doživotno na ulici. Prema statistikama polovica nezaposlenih starija je od 40 godina i samo mali dio njih uspije ponovno ući u svijet rada. Za druge to bude vječno lutanje između naknade za nezaposlene, povremenih (i ponižavajućih) poslova da bi zaradili koji euro, što je život u vječnoj u nesigurnosti.
Ipak, već trideset godina nismo čuli za ozbiljnu politiku za one koji ostaju kod kuće nakon 50-e godine. Iskreno govoreći, nisu riješili ni nezaposlenost mladih.
Problem nezaposlenosti pedesetogodišnjaka
Ako pedesetogodišnjak ostane bez posla, to je puno veća muka nego za mladu osobu koja još živi s roditeljima. Kako se nositi s hipotekom? Sa stanarinom? Imati još djecu za podizanje? Da, naravno, i supružnik radi, ali najčešće to nije dovoljno za spajanje kraja s krajem. Da ne pričamo o psihičkoj nelagodi partnera kod kuće koji se osjeća beskorisnim, teretom za obitelj?
I 50-godišnjak se nađe zatečen: tvrtke ga ne zapošljavaju jer je “prestar”, izgubile bi na ulaganje u njega. On često nema sredstava za pokretanje vlastitog posla. Nije kao nekad kad je radnik sa svojom otpremninom mogao otvoriti obrt. A banke kreditiraju samo one koji već imaju novac.
Ukratko, smrtna je kazna ostati nezaposlen nakon 50. godine. Jesu li ljudi svojih 40/50 nezaposlene olupine koje treba prepustiti sudbini? Zašto bismo se trebali fokusirati samo na mlade ljude koji su pametni, dinamični i zgodni? Činjenica je da ni u tome ne uspijevamo.
Svjetska populacija stari
Istina je da svjetska populacija progresivno stari, a s porastom broja starijih osoba rastu i predrasude i stereotipi temeljeni na dobi. Ova dinamika dovela je do rađanja novog pojma, “ageizam”, koji definira ovu vrstu diskriminacije.
Termin «ageizam» prvi je put upotrijebio Robert Neil Butler 1969., usporedivši ga s mnogo poznatijim tvorevinama «rasizam» i «seksizam».
Ageizam stoga predstavlja treći oblik -izma i odnosi se na stereotipe, predrasude i diskriminaciju temeljenu na dobi, uključujući i predrasude prema mladima.
Ne postoji jedan ageizam, već mnogo različitih ageizama
Koristeći kronološku dob, ljudi u dobi od 60 do 65 godina često se u gerontološkoj literaturi nazivaju “skoro starim osobama”; oni od 64 do 75 godina “mladi seniori”, a oni od 75 godina ili stariji “seniori”.
Koncept starosne dobi varira ovisno o razlikama u prihodima, obrazovanju, seksualnoj orijentaciji, spolu, geografskom području stanovanja, obiteljskom i bračnom statusu, imigraciji i državljanstvu, etničkom podrijetlu i mentalnim, fizičkim ili intelektualnim nedostacima.
Generacijski “rat”
Starost dovodi do mnogih predrasuda i negativnih slika koje se gaje o starijim ljudima, a koje nadilaze jednostavan strah povezan sa starenjem i propadanjem.
Mlađi ljudi traže žrtvene janjce zbog kolektivnih društvenih poteškoća s kojima se susreću, uz sve žešće napade na današnje starije generacije. Kako baby boomersi postaju bake i djedovi, smatra se da imaju sve privilegije i da su monopolizirali prednosti svoje generacije, ostavljajući zemlju na milost i nemilost krizne ere, ugušenu dugovima i opterećenu starijim ljudima.
Ova karikatura pokreće opasan rat među generacijama, potaknut neznanjem i predrasudama, koji dovodi do gubitka svijesti o pravim institucionalnim i društvenim uzrocima.
Ključ rješenja je međusobno poznavanje, pogotovo u tvrtki
Slabo poznavanje procesa starenja negativno utječe i na anksioznost od starenja i na stereotipne stavove prema starijim osobama, no bolje poznavanje starenja predviđa i manju anksioznost zbog starenja i pozitivnije stavove prema starijima.
Tjeskoba zbog starenja uzrokuje stereotipne stavove prema starijima; dakle, uloga znanja dovodi do pozitivnijeg stava i stoga do manje predrasuda.
