U novom izvješću predstavljenom u časopisu New Scientist stručnjaci tvrde da bi solarne elektrane, kakve posljednjih godina niču u pustinjama Kalifornije, Španjolske i Sjeverne Afrike, mogle energiju Sunca pretvarati u kemijsku koja bi tako jednoga dana potpuno zamijenila naftu.
Naime, od 2008. godine europski konzorcij na čelu s Athanasiosom Konstandopoulosom iz grčkog Centra za istraživanje i tehnologiju radi na 100-kilovatnoj pilotskoj elektrani koja uz pomoć sunčevog svjetla iz vodene pare stvara vodik. Elektrana je smještena u solarnom tornju postrojenja Plataforma Solar de Almeria kraj Seville u Španjolskoj te zrcalima prikuplja sunčevu energiju.
Znanstvenici sada javljaju da bi elektrana istim procesom mogla molekule ugljikovog dioksida pretvarati u ugljikov monoksid, koji bi pak u kombinaciji s vodikom stvarao ugljikovodično gorivo slično fosilnom.
Postrojenje je opremljeno keramičkim reaktorom nalik na košnicu, prošaranim kanalima presvučenim mješavinom željeznog i cerijevog oksida. Koncentrirana sunčeva energija zagrijava reaktor na oko 1200 stupnjeva Celzijusovih, čime se iz oksida odstranjuje kisik. Reaktor se potom hladi na oko 800 stupnjeva Celzijusovih. Kada se kroz njega propušta vodena para, osiromašeni oksidi iz nje oduzimaju kisik te ostaje čisti vodik. Tim tvrdi da je u svojim testovima uspio pretvoriti u vodik oko 30 posto pare.
Konstandopoulos i njegovi kolege ističu da su nedavno istom tehnologijom uspjeli razbiti ugljikov dioksid u ugljikov monoksid. Dva reaktora mogla bi tako paralelno stvarati vodik i ugljikov monoksid koji bi se već poznatim procesima mogli pretvarati u sintetičko gorivo.
Metodom koja je poznata kao Sabatierov proces dva plina se zagrijavaju u nazočnosti katalizatora na bazi nikla te nastaje metan ili pak metanol. U Fischer-Tropschovom procesu uz katalizator na bazi željeza stvaraju se tekuća ugljikovodična goriva.
Ova metoda omogućila bi i bolju eksploataciju CO2 koji nastaje u klasičnim elektranama na fosilna goriva, čime bi se riješio problem njegova skladištenja, odnosno nepoželjnih emisija. Osim toga, ističe Konstandopoulos, ona bi riješila problem skladištenja i transporta vodika koji bi mogao usporiti razvoj gospodarstva budućnosti utemeljenog na vodiku.
‘Ugljikovodici su najbolji izvori energije koje imamo – priroda je to već potvrdila’, kaže Konstandopoulos. ‘Samo trebamo pronaći način da ih ne koristimo kao primaran izvor energije.’
Konačno, što je vrlo važno, proizvodnja sintetičkih goriva omogućila bi da motori automobila ostanu više-manje isti.
Ja sam planirao nešto slično, ali je primarni produkt jeftina električna struja, kojom se zatim može razdvojiti CO2 na ugljik i kisik te se tako dobiva elektrografit i kisik po već standardnom procesu koji je skup radi skupe struje. Kad trajno uklanjanje CO2 ne bude nužno, može se opet poznatim i provjerenim Boschovim postupkom sintetizirati metan, a iz metana se može sintetirziirati umjetna gnojiva ili neke vrste plastike.
Moji VjetroSolari će proizvoditi struju po 10 Eura po MW ili jeftinije, a riješavaju problem skladištenja viška struje proizvedene iz Vjetra pretvaranjem u toplinu unutar termalnog spremišta Solara, ili se sva struja, ovaj puta istosmjerna, može pretvoriti u toplinu i uskladištiti kao dodatak toplini sakupljenoj upotrebom Solarnih koncentratora, čime se izbjegava ugradnja skupe elektronike za stabilizaciju frekvencije struje pa su Vjeroelektrane stoga skoro upola jeftinije.
Isto tako, radi se o novoj vrsti Vjetroelektrana koje mogu koristiti vjetar brzine 3-5 m u sekundi, a takvog vjetra ima posvuda, a zahvaljujući posebnim odlikama mogu raditi u grupama od 7 do 49, te stoga što ne proizvode turbulencije, niti im turbulencije smetaju, mogu takve grupe biti smještene blizu jedna drugoj pa se tako može iskoristiti više postojećeg vjetra.
Proizvodnja jeftine struje bi spasila i Hrvatsku radi mogučnosti izvoza takvih elektrana i cijeli Svijet radi jeftine i obilne energije.
Uz sve ostale prednosti, moji VjetroSolari imaju ugrađene staklenike odnosno bolje rečeno plastenike, u kojima se može uzgajati hrana zaštičena od jakog vjetra, prejake kiše, snjiega, tuče i mraza, a koristiti se može i prethodno neplodno zemljište nasipavanjem humusa ili glistnjaka odnosno zemlje od iskopa kod gradnje kuća.
Moje Vjetrolektrane ne troše nimalo struje za svoj rad, tako da ne mogu ni srušiti opskrbnu mrežu, kao što se dešava u Americi kad tisuće Vjetroelektrana kreću u rad i koriste generatore kao elektromotore da bi pokrenule elise.
Isto tako se uz korištenje slabijeg vjetra može koristiti vjetar bilo koje snage jače od minimuma, za razliku od suvremenih modela koji se pri vjetru od 25m u sekundi moraju zaustaviti, dok ih vjetar preko 60m u sekundi oštećuje.
Nažalost kod nas ima novca za kupnju konja za konjički klub, za sponzoriranje kojekakvih udruga od marginalne koristi za društvo, a za projekte poput mojega nema nitko razumjevanja jer je to nešto novo i neisprobano, makar je sve zasnovano na poznatim fizikalnim zakonima, jedino su oni iskorišteni na novi način koji stvara sinergiju pri radu elektrane .
Do sada sam okupio potencijalne proizvođače dijelova za moje elektrane i našao tvrtku koja je spremna napraviti i istestirati prototip vjetroelektrane od 10 KW i isporučiti ga u radnom stanju. Ipak, netko bi trebao barem garantirati da će njiihov rad biti plaćen kad isporuče prototip koji radi kako je predviđeno.
Potrebno je samo 10 tisuća Eura da se napravi prototip, a onda se sa istim računarskim modelom mogu pripremiti i planovi izgradnje i montaže velikih elektrana s turbinskim čelijama od 1 MW.
Nadam se da će ovaj post pročitati netko od značaja i shvatiti važnost ovakvih izuma koji se mogu izvoziti u bar 80 zemalja, a upotrebom jeftine struje bi svi proizvodi pojeftinili i usprkos tome donosili još veću zaradu proizvođačima.
Jeftina struja može uz to čistiti ispušne plimove postojećih termoelektrana i smanjiti njihovu emisiju CO2 usput proizvodeći vrijedne i korisne proizvode kao što sam već opisao, a za elektrografit nudim odmah i tržište jer će se koristiti za svjetlovode u Solarnim termalnim centralama kod provođenja koncentriranog svjetla u spremnik sa morskom soli koja se tali na 800 stupnjeva celziusa.
Tako je moj postupak puno jednostavniji i učinkovitiji od opisanog, a usput budi rečeno na opisani način se samo reciklira CO2 jer se krajnji produkt opet koristi kao gorivo.
S poštovanjem, Marijan Pollak iz Zagreba
Bez uvrede, al zašto tražite pare od države, evo ja sam zainteresiran, i vjerujem da bi bez problema našli privatne investitore. Skupite potencijalne ulagače, stavite brojke na papir i osmislite ulagačke udjele, recimo po 100 eura, i ljudi to kupuju i kasnije imaju udio u vlasništvu i dobiti. Vi zadržite sebi kao vlasniku ideje preko 51% vlasničkog udjela i dioničari zajendno s vama snose rizik.
Il ste previše slušali hrvatske primjere privatizacije, pa bi da vam država financira izgradnju 100% a da vi imate vlasništvo 100% – to pali samo ako ste korumpirano đjubre kao i oni što pare dijele.