Pauletta: Domovina se ne rađa, niti abortira!

Već me par dana prati oznaka na zidnom kalendaru, da je dana 25.06. neki praznik. Nema druge nego poslušati vijesti. Na upit reportera “koji je danas praznik”, slušam odgovore građana i saznajem da nisam jedina neznalica po tom pitanju. Da, ni poslije skoro četvrt stoljeća građani ove zemlje ne znaju koji je praznik toga dana. Oni koji su zaposleni znaju da se ne radi. Zašto? Baš im se fućka.
Posljedica je to mudrih političkih odluka koje su se stalno mijenjale. Neki i dalje najavljuju, da kada dođu na vlast, da će ponovo izmijeniti datum te proslave. Političari, oni koji se tako zovu, nikako da shvate da njihovo trabunjanje ima i neke posljedice. Nema druge nego poslušati “dalekovidnicu”, možda saznam nešto više.
Na vijestima koje sam nekada zdušno gledao radi meteorološke prognoze, vide se tri kao RH sveca. Predsjednik Republike, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade, kao neko političko Sveto trojstvo. Trojica političkih najmudraca, određenih Ustavom, a postavljeni od iste stranke.
Predsjednik države, koji stalno djeluje kao da propagira “toplu vodicu”, predsjednik Sabora koji čeka ili “čeka dogovor” i predsjednik Vlade za kojeg ne znam što reći. Mislim da ni on ne zna što “mudro” više reći.
Sva trojica skupa, valjda da se ne izgube, stoje nad grobom “prvog predsjednika Hrvatske”. Ne znam gdje da smjestim Antu, ako je ovaj prvi. Onog Antu što se “školovao”u Rimu, a sada počiva u Madridu. Onog, kojeg svako malo ne “htijući” posjeti neki raspaljeni domobran, hoću reći domoljub, koji slučajno prođe tuda s brošem na reveru u obliku slova U.
No, vratimo se trojici RH mušketira, koji hvale tog prvog koji je uradio sve ono što je stigao. Neki žale što nije stigao urediti Bosnu und Hercegovinu. Nisu samo meteorolozi koji griješe, no, ovaj nije griješio ne daj Bože, nego jednostavno nije stigao.
Slušamo predsjednika Republike koji ima mnogo lijepih riječi za pokojnog Franju. Tako je neki dan hvalio i druga “ljubičicu bijelu”. O pokojnima sve najbolje. Sada znamo da zahvaljujući Franji imamo slobodnu i demokratsku državu. Znači da prije, ona Titova, to nije bila. Zašto ga onda hvali?
No, nešto mi tu ne štima, nešto što nije samo lingvistički lapsus. Možda drugovi, pardon gospoda, ne znaju u kojoj državi žive. Ne znaju kako je građanima, njihovim podanicima, koji nemaju posla, koji ne primaju plaće, koji ne mogu otplatiti kredite, koji imaju dugove, koji se ne mogu liječiti, koji ne mogu školovati djecu …
Njima, takozvanoj vrhuški je ipak nešto lakše. Ne znam da li oni to vide? Da li znaju? Da li razmišljaju o tome?
Koliko čujem,svi su oni završili neke škole, nekako su se probijali kroz život, svi su nekud putovali, jedan čak do Novog Zelanda. Svi izgledaju skoro kao normalni ljudi, dotjerani su i ne shvaćam što ih obuzima na momente kada počnu trabunjati? Gospodo, najtrojka RH, molim Vas da mi odgovorite, kako se netko može osjećati slobodan i uživati u demokraciji uz gore navedeno stanje? To jest, kako se može živjeti slobodno i u demokraciji u kojoj mnogo građana nema ni za kruh?
Mnogo puta, previše puta, nas držite za zatucane budale koje su jedva čekale da ih vi vodite, da im vi trabunjate. Jest da smo vam našom pasivnošću dali povoda za to, ali što je previše-previše je. Pokušajte zboriti barem tako da to bude jasno, da ne bude uvredljivo za zdrav razum.
I kraj tolikog neznanja o danu proslave moram spomenuti još jednu glupost. Ogromnu i sistematsku glupost koja se stalno ponavlja. Nema rođendana domovine! Građani valjda to ne znaju, to stalno ponavljaju. Rađa se ili abortira država,a ne domovina.
Čovjek se rađa u domovini i ona je, ona može biti različita u istoj državi. Primjera radi, Zagorac i Konavljanin mogu imati istu državu ali nemaju istu domovinu. To što se u ovoj zaostaloj sredini to ne zna, to nije moja krivnja. To više ne želim tumačiti. Domovinu se redovito voli, ni to neću više tumačiti, državu se ne mora voljeti iako bi se trebala poštovati. (Ivan Pauletta)