Sudeći prema intervjuu kojeg je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade, dao Novom listu (14. kolovoza 2009.) Danko Končar bit će novi vlasnik hrvatskih brodogradilišta.
Već smo navikli na sve i svašta kada je u pitanju privatizacija na hrvatski način, ali nas se uvjerava da se barem posljednji veliki privatizacijski slučajevi odvijaju prema uobičajenim međunarodnim standardima i pravilima. Da je sve transparentno, kako to vlasti vole tvrditi. Pravila prema kojima će se privatizirati brodogradilišta mjesecima su se dogovarala s Europskom komisijom. Hrvatski fond za privatizaciju objavio je javne pozive za prikupljanje ponuda, s rokom za podnošenje ponuda 30. rujna do 14 sati.
“S obzirom na situaciju na globalnom tržištu i nužnost restrukturiranja brodogradnje kroz privatizaciju, Končar je za mene izuzetno važan i dat ću mu svu moguću podršku i logistiku kako bismo zajednički uspješno restrukturirali našu brodogradnju”, izjavio je Polančec Novom listu mjesec i pol prije isteka tog roka, gotovo na samom početku prikupljanja ponuda.
Potpredsjednik Vlade je, dakle, već odlučio tko će postati novi vlasnik brodogradilišta i ne libi se to javno reći. Rekao je također da se ideja o mogućnosti Končarevog ulaska u vlasničku strukturu nekog od brodogradilišta pojavila u svibnju 2008. i od tada je, da ga opet citiramo, “zajednički razvijamo”.
E sad, mi se možemo pitati koliko su Polančec i njegova ekipa uložili truda i energije u pregovore u Bruxellesu da bi očuvali interese domaćeg gospodarstva i brodograđevne industrije, a koliko je tu interesa Danka Končara i onih koji su ideju njegovog ulaska u vlasničku strukturu brodogradilišta zajednički razvijali eto duže od godinu dana.
Zasad je sve to u zonama spekulacije, ali nekoliko je evidentnih činjenica na koje se nikako ne smije zažmiriti.
Potpredsjednik Vlade favorizira jednog od potencijalnih investitora i to nakon niza novinskih tekstova koji ukazuju da je Danko Končar 1977. bio osuđen na 12 godina zatvora zbog “privrednog kriminala i pljačke društvene imovine”. Za Polančeca u tome nema ničeg spornog jer se Končar, kaže on, svojim kasnijim djelovanjem u potpunosti rehabilitirao. Kojim to djelovanjem, Polančec nije objasnio.
Nadalje, potpredsjednik Vlade izjavljuje da je “Končar spreman u hrvatsku brodogradnju uložiti daleko više novca nego što su ukupno u hrvatskoj privatizaciji vlastitih financijskih sredstava uložili svi oni koji su u njoj dosad sudjelovali”. Potpredsjednik Vlade domaćoj javnosti još nije rekao koliko će ju stajati ovaj krug sanacije brodogradilišta niti koji je njezin cilj, vizija vezana u domaću brodogradnju.
Ni sam Danko Končar i tvrtka Kermas ulaganja d.o.o., u kojoj je on formalno tek jedan od direktora, nisu još ni približno naznačili koliko sredstava misle investirati i u kojem roku. Istina, ozbiljni ponuđači u ovoj fazi natječaja i ne mogu izlaziti s takvim podatkom, ali Polančec zna da se radi o daleko više novaca nego u cijeloj privatizaciji dosad. Riječ je, dakle, o poslu stoljeća.
Zasad se zna da Končareva tvrtka koja se pojavila na javnom natječaju ima temeljni kapital od svega 50 tisuća kuna, da je osnivač te tvrtke koja se bavi svime i svačime, od uzgoja aromatičnog bilja do poduke iz ronjenja, registriran na Malti. Prema uvjetima natječaja, i ona će morati u određenom trenutku pokazati garanciju izdanu od strane prvoklasne banke kao zamjensko jamstvo za državna jamstva. Čak ako i preuzme obvezu podmirivanja minimalnih 40 posto, opet je riječ o milijardama kuna.
Prema pisanju medija, Končar je u srpnju ove godine navodno zatražio mogućnost podizanja hipoteke na pomorsko dobro (što zakon ne dopušta), te ulazak banaka u konzorcij kojeg navodno okuplja. Ideja je da banke barem dio svojih potraživanja pretvore u vlasničke udjele, a navodno je zatražio i produljenje koncesije na 99 godina, što također izlazi iz zakonskih okvira.
Oko Končarevih planova i poslovnih aktivnosti zasad je previše toga navodnog, pa treba pričekati i vidjeti s kakvom će se ponudom službeno pojaviti. To u ovom trenutku nije toliko ni važno. Na natječaj se osim Konačara mogu još javiti i razni drugi ponuditelji, od prvoklasnih špekulanata pa do, budimo malo optimistični, prvoklasnih investitora. Polančecu na dušu ide kome, pod kojim uvjetima i po kojoj cijeni ćemo prodati brodogradilišta. Trošak će, to već znamo, platiti porezni obveznici
(bankamagazine)
