Nekoliko sati prije ubistva taj monstrum Goran Džonić bio je u posjeti mom zetu i kćeri, pio kavu koju mu je moja Gordana skuhala, šaleći se i smijući se, a onda ih je iste noći ubio – priča Momčilo Aritonović, otac ubijene Gordane i svekra ubijenog Gorana Đokića iz Aleksinca.
Kako kaže nesretni čovjek, za Informer, Džonić je bio vrlo blizak s Goranom, Gordanom i Lidijom.
– Moj zet Goran, kćer Gordana i unuka Lidija bili su jako bliski s Goranom Džonićem, čovjekom koji ih je okrutn ubio! U nedjelju, 26. rujna, na dan zločina, zet je sjedio s Džonićem u kući njegove majke u Moravcu, moja Gordana im je kuhala kavu, pričali su, šalili se i smijali – priča u šoku.
Goran nije ni slutio da se Džonić sprema pobiti cijelu svoju obitelj. Samo nekoliko sati kasnije, kako se sumnja, Džonić ih je namamio u zamku, ubio svu trojicu i spalio njihova tijela!
– Kakav je to čovjek, kakva je to zvijer, ljudi moji?! – kroz suze u strašnom šoku i nevjerici priča očajni Momčilo Aritonović.
Nesretnog Aritonovića zatekli su jučer na groblju u Moravcu, gdje je neutješno plakao pored grobova svojih najmilijih.
– Đokić i Džonić su uvijek bili nerazdvojni, bliski rođaci i dobri prijatelji, posebno moj zet i taj Goran Džonić. Pa, na dan ubojstva bili su zajedno u mojoj kući, Goranova majka… Kako je mogao?! Gdje će mu duša?! Je li on čovjek ili zvijer… Sjediš s nekim za stolom, pričaš, smiješ se, a onda ga nakon par sati ubiješ, spališ, pretvoriš u pepeo. A i nakon toga se praviš tužan … – kroz suze govori Aritonović.
Naglašava da između njegovog zeta Gorana i Džonića nikada nije bilo svađe niti svađe.
– Od malena su njih dvoje bili nerazdvojni. E, ono zlo od čovjeka, taj krvnik držao je moju unuku Lidiju u naručju kao bebu, igrao se s njom, a sad ju je ubio! Ne mogu to shvatiti, ne mogu… E, evo, čujem, kažu da je bio zavidan… Moguće je, sve je moguće kad su takvi luđaci u pitanju. Sve što je moj zet imao, sam je stekao, a Džonić je imao samo ono što mu je kupio otac, gastarbajter – ispričao nam je uplakani starac.
Svoju kćer, zeta i unuku dječak je, kaže, posljednji put vidio u nedjelju, 26. rujna, kada su iz Aleksinca krenuli prema Đokićevoj majci u Moravac.
– Pekle su se tih dana paprike, spremao ajvar za zimnicu. Ništa nije nagovještavalo zlo… Tada sam ih vidio i nikad ih više neću vidjeti. A sve zbog tog monstruma… Tek kad se sjetim, Džonić je i nakon ubistva dolazio u kuću Đokićeve majke, pravio se da žali, bio je i na sprovodu… Ali, to normalan čovjek ne može! To je, to je … ne znam više kako da ga nazovem … – kaže Momčilo grcajući u suzama.
Nesretni muškarac kaže da, osim onoga što je pročitao u novinama, ne zna što se kobne noći točno dogodilo njegovim najmilijima.
– Čujem neke priče da Džonić sve to ne bi mogao sam… Ne znam. Možda mu je netko pomogao. Što god da je, samo znam da nema moje unuke, kćeri i zeta… – kaže.
