Home Mozaik Praizvedba ‘Opere po Kamovu’ u riječkom HNK!

Praizvedba ‘Opere po Kamovu’ u riječkom HNK!

288
0

Ne tako davno hrvatsku kulturnu javnost iznimno je zaintrigirao pronalazak ranije nepoznatoga libreta Janka Polića Kamova, što ga je genijalni riječki književnik napisao za svoga brata Milutina Polića, a pronašao ga je i prije petnaestak godina objavio Nedjeljko Fabrio. Zbog svoje tragične sudbine Milutin Polić nije uspio dovršiti operu na Jankov libreto, adanas je ostalo sačuvano samo nekoliko njegovihskica. Skladatelj i dirigent, također rođeni Riječanin, Zoran Juranić odlučio je pridonijeti uspomeni na braću Polić uglazbljivanjem pronađenog Kamovljeva libreta, sačuvavši u partituri i neke motive koje je Milutin uspio napisati..
A praizvedba opere dvojice Riječana, Juranića i Kamova, „Opera po Kamovu“ na programu je riječkog HNK Ivana pl. Zajca u četvrtak, 20. svibnja 2021. godine s početkom u 19.30 sati. Izvedbom, u režiji Caterine Panti Liberovici, ravnat će autor, maestro Zoran Juranić. Predstava je dio programa EPK – Rijeka 2020. no zbog epidemiološke je situacije i lockdowna u travnju, praizvedba morala biti odgođena za svibanj.
Tekst libreta Kamov je naslovio „Kad slijepci progledaju“, a napisan je prema sadržaju naturalističke drame „Slijepčeva žena“ Marijana Derenčina, također rođenog Riječanina. Janko ga je napisao na zamolbu brata Milutina, s kojim je neko vrijeme početkom 1907. godine živio u Veneciji, gdje je Milutin studirao kompoziciju. Libreto je koncipiran u deset prizora, a operi prethodi Prolog, praizveden na otvorenju Rijeke 2020, „Kamovljev Credo“ u kojem se književnik razračunava s glavnim temama tadašnjega poetskog mainstreama – ljubavnim i nacionalnim zanosom, kao i površnošću socijalnih motiva.

„Prihvativši se zadaće da uglazbim libreto Janka Polića Kamova pisan za brata Milutina, nastojao sam izraziti kako britkost i izravnost Kamovljeva rimovanog teksta, tako i ozračje doba i stila u kojem bi – da ga je okrutna sudbina poštedila – Milutin Polić bio skladao svoju operu: zato sam u operu unio i dvije skice za to djelo pronađene u njegovoj ostavštini. Naravno, to ne znači da sam želio biti neka vrsta “restauratora”; što sam više ulazio u srž Kamovljeve dramatike osjećao sam sve snažnije poticaje za glazbenu nadgradnju koja bi bila dostojna tog gotovo ekspresionistički razbarušenog teksta. Iako su mnoga dramaturška rješenja u libretu plod genijalne intuicije, Kamov je znao uobličiti cjeline poput monologa, dueta ili ansambala koji sugeriraju zahvalne i zahtjevne pjevačko – scenske zadatke; u tom sam pravcu, vođen svojom stalnom ljubavlju prema izražajnosti opere kao vrhunske umjetničke forme, nastojao svojom glazbom držati korak s djelom riječkog genija“, kaže skladatelj i dirigent Zoran Juranić.

Kamovljev simbolički svemir oko likova
Redateljica Caterina Panti Liberovici pak ističe da „iako ne postoje izravne reference na događaje iz Kamovljevog privatnog života, kroz pisane tragove možemo vidjeti koliko su značajne okolnosti koje su obilježile njegovo postojanje. Izvorni libreto govori o Ivi, čovjeku koji je oslijepio i njegovom prijatelju, slikaru Robertu. U središtu radnje, Maja, supruga slijepoga Ive, bori se između osjećaja dužnosti i fascinacije prizmatičnim univerzumom. Liniju priče uravnotežuju još dva lika: Ivina majka; ozbiljna i turobna Ana; te uvijek zagonetni Pajo“, te zaključuje kako je i unatoč toj vanjskoj strukturi priče, Kamovljeva riječ glavni lik i kako njegovo pisanje preplavljuje stranicu, stoji iznad priče i pravila.
„Apokaliptično bogatstvo Kamovljeva jezika gradi simbolički svemir oko likova uzdižući pripovijedanje do neizmjerne metaforične igre“, naglašava Caterina Panti Liberovici.

Ulogu Janka, pisanu za ženski glas, tumačit će proslavljena sopranistica Vlatka Oršanić dok će u ostalim solističkim ulogama nastupiti Goran Jurić (Pajo), Ivana Srbljan (Ana), Domagoj Dorotić (Ivo), Mojca Bitenc (Maja), svi četvero nekadašnji studenti primadone Oršanić, a uz njih i Robert Kolar u ulozi Roberta. U predstavi sudjeluje i djevojčica Cvita Vidučić.
Scenografiju i kostimografiju potpisuje Caterina Botticelli, oblikovanje svjetla Dalibor Fugošić, a video projekcije Valentina Volpi.

Skladatelj i dirigent Zoran Juranić skladao je pedesetak djela iz područja orkestralne, komorne, klavirske i vokalne glazbe. Autor je operne farse „Govori mi o Augusti“ (Muzički biennale Zagreb 1999), operne sapunice „Pingvini“ (Hamburg i MBZ 2007), opere „Posljednji ljetni cvijet“ (MBZ 2013) te niza scenskih, orkestralnih i komornih skladbi. Revidirao je i izveo niz zanemarenih djela iz hrvatske glazbene baštine, poput djela Ivana pl. Zajca i Antonija Smareglije. Revidirao je i izveo operu „Oganj“ Blagoja Berse te praizveo operu „Preobražaj“ Stanka Horvata.Predsjednik je Hrvatskog društva skladatelja.
Talijanska operna redateljica Caterina Panti Liberovici kao stalna je asistentica glasovitog Luce Ronconija od 1994. do 2006. godine stekla dragocjeno iskustvo u milanskom Teatru alla Scala.U tom je razdobljukao redateljica radila i u ostalim talijanskim i europskim kazalištima. Od 2010. zaposlena je u Operi u Frankfurtu. S maestrom Juranićem dosad je dva puta surađivala u hrvatskim opernim kućama, u Zagrebu i Osijeku, gdje su zajedno postavili Bellinijeve opere „Mjesečarka“ i „Capuleti i Montecchi“.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here