Home Kolumne Predsjednički sustavi u strankama – kočnica razvoja demokratskog društva

Predsjednički sustavi u strankama – kočnica razvoja demokratskog društva

1163
0
Piše: Boris Bradarić
Piše: Boris Bradarić
Piše: Boris Bradarić

Davor Ivo Stier, jedan od europarlametaraca iz redova HDZ, izašao je u javnost s zanimljivim esejom ‘Nova hrvatska paradigma’. Taj njegov esej, kojeg on ne želi okarakterizirati kao politički manifest, pod svijetla reflektora stavio je hrvatskog državog neprijatelja broj 1. “To nije stranački manifest, to je jedan politološki esej koji traži modernizaciju svih političkih stranaka”, objasnio je Stier. I predlaže izbor stranačkog vodstva po sustavu jedan član, jedan glas.” Knjigu HDZ-ovca predstavio je Tonino Picula, ni manje ni više, njegov oponent iz redova SDP-a. Nasamu pomisao suradnje mnogim konzervativcima iz redova ljevice i desnice automatski bi se pojavila pjena na ustima.

Na letovima iz Frankfurta u Zagreb, četvrtkom, često sam imam priliku putovati s našim EU parlametarcima. Ako mislite da su oni ideološki podijeljeni, separirani u avionu, onda se grdno varate. Dok smo putovali poslovnim razredom sjedio sam često među njima i slušao njihove priče. “Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba”! To je ona poznata izreka o onima koji se nikada ne mijenjaju pa makar se nalazili u naprednijem okruženju. Naprosto nemaju tu razinu inteligencije da shvate da su njihove prijašnje sredine ograničene u razvoju zbog nekih ograničenja koje su si te sredine same zadale. Stier i Picula, bez obzira što dolaze iz Hrvatske, nalaze se u različitim klubovima zastupnika gdje rade skupa s kolegama koji dolaze iz zemalja koje njeguju istinsku liberalnu demokraciju. Postoje dva načina kako doći do znanja. Znanje treba ukrasti ili učite, postepeno, od boljih s kojima radite. S ovim pristupom ne možete se kao Martin vratiti iz Zagreba ili Brisela.

Gospodin Stier s razlogom uzroke svih našim problema vidi u demokratskom deficitu koji vlada u stranačkim sustavima i koji se ona pretaču na cijelo društvo.
U jednoj od svojim prijašnjih analiza https://www.rijekadanas.com/vazalski-i-kmetski-mentalitet-hrvata-unistava-hrvatsku/ pokušao sam objasniti da svaka država zakonima o političkim strsnkama nastoji osigurati zdrave stranačke demokratske procese kako bi se kroz njih osigurala kvaliteta rada i kadroviranja, kako za stranačke funkcija tako i za funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Društvo (downstream) se ne može popraviti ako vam stranački generatori (upstream) stalno proizvode političare s ogromnim demokratskim deficitom. U svom političkom eseju Stier s razlogom fokus stavlja na politička uređenja stranaka i kao primjer uzima stranke koje prakticiraju modernu liberalnu demokraciju.

Ono što je Stier dobro primjetio, a Picula podvukao, u društvu mora postojati koncenzus o “minimumu minimuma” u politici i demokratskim odnosima ispod kojega se ne ide. To je zadnja crta obrane od intelektualne, socijalne i političke degradacije samog društva. Mi možemo biti lijevi, desni, crni, bijeli itd, ali “minimum minimuma” svi brane. Ono što je bitno podvući je da taj “minimum minimuma” nije branjen niti od medija, što je njihov primarni zadatak u društvu. Kada bi znali šta je to hrvatski “minimum minimuma” onda bi možda i razumjeli ovo što se sada događa s MOST-om. I za kraj stavit ću link kolumne Jelene Lovrić: http://www.jutarnji.hr/jelena-lovric-milanovic-i-karamarko-danas-sjede-za-istim-stolom-i-uspijevaju-se-podnositi–da-nista-vise-ne-napravi–most-je-svoje-uradio-uradio/1477319/. U ovom medijskom crnilu i sivilu ipak postoje novinari koji shvaćaju da smo kao društvo otišli daleko ispod granica dopuštenog i da će povratak biti težak.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here