Glavu gore. Optimizam. Nije sve tako crno. Iako u Rijeci posla nema. Ne proizvodi se ništa. 3. maj ima 1.100 zaposlenih a Viktor Lenac ovisi o američkoj Šestoj floti. Poslovni se prostori na Korzu zatvaraju. Bio sam prošle subote u Grand hotelu Bonavia. Radio je samo aperitiv bar. A u ponudi kava i pivo.
Prošetao sam petak poslijepodne gradom. Gotovo nikoga nema. Kont zatvoren, ostali lokalli većinom. A u otvorenima malo tko. Turista nema. A Rijeka im može ponuditi samo hostele i botele.
Života i pjesme u Rijeci više nema. Samo kafići. I ljudi koji se voze automobilima po gradu jer nemaju što raditi. Tako je to, po mojoj procjeni i zbog toga što riječka Služba sigurnosti, kolokvijalno DB, godinama nije radila svoj posao. Već je služila SDP-u i HDZ-u. I njihovim istaknutim političarima na lokalnoj i republičkoj razini. Od Sveučilišne bolnice na Trsatu neće biti ništa. KBC je najveće riječko poduzeće, u Rijeci je najbrojnije Društvo Josip Broz Tito, a najveća Stranka umirovljenika. Zbog toga neću izaći na ove izbore. Napisati ću tekst za Rijeka Danas koji dan prije izbora. I pozvati Riječane da daju svoj preferencijalni glas Lauri Marchig – Šesnić iz Liste za Rijeku, kao pravoj Fiumanki, ženi, novinarki, književnici, umjetnici. Živjela Rijeka. Volim grad koji teče…