Giorgio Napolitano najvjerojatnije je posljednji predsjednik jedne države članice Europske Unije koji je bio komunist, a u povijesti Italije bit će zapamćen po tome da je jedini obnašao dva, ovaj drugi doduše nepotpuni, mandata.
Za vrijeme predsjednikovanja Napolitana odnosi između Hrvatske i Italije podignuti su na višu razinu. Još uvijek pamtim posjet predsjednika Giorgia Napolitana Puli, gdje se susreo s odlazećim hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem. Za vrijeme Napolitana, pripadnici talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Sloveniji imali su pouzdanog saveznika i zaštitnika.
Prvi čovjek Italije Sergio Mattarella, koji je jučer izabran u parlamentu (a ne na neposrednim izborima) je po političkoj usmjerbi ljevičar, tako da Italija može očekivati političku stabilnost s obzirom da je premijer Matteo Renzi, bivši gradonačelnik Firenze, također iz istog polititčkog spektra.
Sergio Mattarella (73 godine), član je Demokratske stranke (koja je nastala iz bivše komunističke partije, čiji je povijesno najistaknutiji predstavnik bio Enrico Berlinguer koji se zalazao svojedobno za eurokomunizam), i ima izvrsne reference za obnašanje dužnosti predsjednika.
Kao Vrhovni zapovjednik Talijanske vojske ima iskustva budući da je bio ministar obrane, a upravo na njegov prijedlog je talijanski parlament odobrio zračne udare na Beograd zbog agresije na Kosovo. Ustavni je sudac, pa ima ogromno iskustvo u zaštiti ustavnosti i vladavini prava.
I, treće, u politiku je ušao iz rodnog Palerma, kada mu je mafija ubila starijeg brata. To, pak, govori da će za vrijeme svojega mandata voditi odlučnu bitku protiv mafije i organiziranog kriminala.
Kada je talijanski predsjednik bio Sandro Pertini, Toto Cutugno mu je spjevao pjesmu čiji refren ide otprilike ovako, na preskok: “Buon girono Italija, buon giorno Maria…, con un partigiano per il Presidente”. Ili u prijevodu: “Dobro jutro Italijo, dobro jutro Marija…s partizanom za predsjednika”. Sada bi Talijani mogli zapjevati “Con un Siciliano per il presidente” ili u prijevodu “Sa Sicilijancem za predsjednika” (Giancarlo KRAVAR)
