Revidirana Hawkingova teorija: “Svemiru je suđeno da nestane.”

Prema nedavnoj studiji tima nizozemskih istraživača, Hawking nije pogriješio u vezi s crnim rupama, no sada bi se teorija o isparavanju mogla ticati cijelog svemira…

Jednu od Hawkingovih najpoznatijih teorija, onu o crnim rupama, nedavno je ažurirao tim nizozemskih istraživača koji predviđa isparavanje svemira

Svakako nije najoptimističnija vijest da bi se teorija Stephena Hawkinga o isparavanju crnih rupa mogla ticati cijelog svemira. Ali svakako bi mogao predstavljati značajan korak na polju astrofizike i kozmologije. Istraživanje nizozemskog tima čine Michael Wondrak, Walter van Suijlekom i Heino Falcke sa Sveučilišta Radboud u Nijmegenu. On modificira Hawkingovo predviđanje o isparavanju crne rupe  zračenjem.

Revidirana Hawkingova teorija

Prema nizozemskim znanstvenicima, zapravo, granica iza koje ništa ne može izbjeći gravitacijskom privlačenju crne rupe, definirana kao horizont događaja, nije bitna. Hawkingovo istraživanje je u biti bilo točno, ali u ovom slučaju gravitacija i zakrivljenost prostor-vrijeme igraju više nego značajnu ulogu. Ova varijacija tako proširuje doseg Hawkingovog zračenja na cijeli svemir. S mogućnošću, u vrlo dalekoj budućnosti, da bi svemir u svojoj neizmjernosti mogao ispariti.s

Nedavna studija, dakle, pokazuje kako je sedamdesetih godina slavni engleski astrofizičar bio u pravu što se tiče crnih rupa. Međutim, njegova bi se teorija mogla proširiti i ne odnositi samo na crne rupe. Zbog Hawkingovog zračenja one će na kraju ispariti, ali uz vjerojatnost da će gravitacija i zakrivljenost prostor-vrijeme također uzrokovati takvo zračenje. Što znači da je svaki objekt u svemiru, bio on velik ili golem, predodređen da nestane isparavanjem.

Hawkingovo zračenje

Hawking je tvrdio, pozivajući se na Einsteinovu teoriju gravitacije, da se spontano stvaranje i uništenje parova čestica mora dogoditi blizu horizonta događaja. Kvantno polje stvara česticu i njezinu antičesticu, nakon čega se odmah poništavaju. Međutim, ponekad jedna čestica bude usisana u crnu rupu, dok druga čestica može pobjeći. I tako nastaje toplinsko zračenje koje emitira crna rupa. Odnosno Hawkingovo zračenje. Prema astrofizičaru, to bi u konačnici dovelo do isparavanja crnih rupa.

Istraživači s nizozemskog sveučilišta revidirali su i proširili horizont ove teorije. Zapravo, pitali su se je li prisutnost horizonta događaja zapravo toliko fundamentalna. I kombinirajući koncepte fizike, matematike i astronomije pokušali su promatrati vrlo specifičnu stvar. Odnosno, moglo bi se dogoditi da su ti isti parovi čestica stvoreni u blizini crnih rupa. A napredak ove studije izvanredno je pokazao da se nove čestice mogu razvijati čak i dalje, iza ovog horizonta.

Mijenja se pogled na svemir

Istraživanje, objavljeno  u Physical Review Letters of the American Physical Society, od iznimne je važnosti. I to nam omogućuje daljnji napredak na terenu. “To znači da objekti bez horizonta događaja” – precizira jedan od istraživača, Heino Falcke – “kao što su ostaci mrtvih zvijezda i drugi veliki objekti u svemiru, imaju ovu vrstu zračenja. I, nakon jako dugog razdoblja, to bi dovelo do toga da sve u svemiru ispari, baš kao i crne rupe. Sve ovo mijenja ne samo naše razumijevanje Hawkingovog zračenja, već i naš pogled na svemir i njegovu budućnost.”