Rijeka je zvala, rockeri su se odazvali. Ni kiša, ni vjetar, ma baš ništa nije sinoć moglo spriječiti završnicu Svidovog koncertnog serijala »Rijeka zove!« kojim je obilježeno trideset godina riječkog zvuka. Veliki rock prasak za 30. rođendan Ri Rocka dogodio se na gradskoj žili kucavici, na Korzu, odnosno u šatoru postavljenom na Trgu Republike Hrvatske. Bio je to pravi rock’n’roll dan, dan kad je Rijeka punim plućima disala Ri Rock.
Baš kao u veljači kad se ekipa točno u podne susrela ispred Konta, pa cjelovečernjim koncertom u Dvorani mladosti dokazala i pokazala da tko zna jednostavno zna, a i sinoć su neki novi klinci onima koji su scenu začeli, te njezinu slavu pronijeli nadugo i naširoko dokazali upravo to. Ustvari su poručili – ne bojte se, i dalje na mladima svijet ostaje.
Čast da rokersko slavlje otvore pripala je »Disco’n’actionu«, a njihov glasan electro rock odmah je protresao ne samo šator i one u njemu već i sve zgrade na Korzu. Dečki su energično otprašili sve ono što će se uskoro naći na njihovom albumu prvijecu i pokazali da je riječki zvuk odjenuo novo, današnjem vremenu primijerno ruho. Nakon pola sata svirke bilo je oni dolje, a »Hesus Attor ngore«. Progrsivni metalci i opet su shvatili da tko ih voli, voli ih, a tko ne isto pomno sluša što se to na bini svira.
Metalce su zamijenili garažni kauboji imena »My Buddy Moose« podsjetivši nazočne na stvari s prvog nosača zvuka. Ali i iznenadili s novim materijalom. Reviju mlađih, no publici već poznatih imena zaključili su »One Piece Puzzle« čiji se prijenac već duže vrijeme s nestrpljenjem očekuje. A onda je gužvoviti šator naprosto podivljao.
Naravno, na stage je izletio vječiti mladić zvan Davor Lukas Bajo i po tko zna koji put nametnuo pitanje: Što li to ima u njemu da na samu njegovu pojavu u trans pada sve ono što se ženskim zove. Ovog puta bilo je znakovito gledati da dok Fitovci praše baš kao da nikad ni nisu prestali svirati, a Bajo pjeva »kao mačka ti kružiš oko mene i zoveš moje ime« i kćeri, i mame, a skoro da bi se usudili reći i none jednostavno ne mogu skriti divljenje. Ma, sjajile su im se oči u tom mraku šatora baš kao i onoj mački iz spomenutog stiha.
I tako refren za refrenom, hit za hitom, generacija za generacijom i ode noć u ponoć. Rijeka se naklonila rokerima, rockeri duboko svom gradu, 30. rođendan je otišao u povijest, a neki novi klinci u garažu jer tradicija se nastavlja, riječka glazbena gerila ide dalje. I to kao i uvijek, svatko u svom smjeru, sa zajedničkim ciljem i nepokorivim duhom. (novi list)
