Došlo je i do toga. Bunta. Masovnog u cijeloj Hrvatskoj. Prema procjenama pet sindikalnih središnjica, u štrajku solidarnosti što je u utorak održan između 12 i 14 sati sudjelovalo je oko 270.000 radnika. Prosvjedovalo se i u javnom i u privatnom sektoru.
Pokazana je solidarnost. Toliko potrebita u ova teška vremena krize. Zajednički, kao ruku pod ruku, prosvjedovali su i škverani, radnici riječkog 3. maja, vozači autobusa i strojovođe vlakova, ali i akademski građani: učitelji, sveučilišni profesori i liječnici. Neviđeno jedinstvo toliko različitih ljudi okupljeni oko jednog cilja. Prava na rad i dostojanstven život od rada.
Nezadovoljstvo Kukuriku Vladom dosad je bilo iskazivano u pogledu svjetonazorskih pitanja i uvođenja ćirilice u Vukovar. Inicijativa U ime obitelji pobijedila je na referendumu da se u Ustav uvede definicija braka kao zajednice između žene i muškarca sa svega 30.000 manje broja glasova no što ih je vladajuća koalicija osvojila na izborima. Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara prikupio je oko 650.000 potpisa, koji su na čekanju u Saboru, da se raspiše referendum o dvojezičnosti. Bahatim inzistiranjem ministra znanosti obrazovanja i sporta Željka Jovanovića da na silu, a Ustavni sud mu je zbog toga dvaput vraćao prijedlog, uvede zdravstveni odgoj u škole ova je Vlada izgubila i naklonost utjecajne u narodu Katoličke crkve.
Umjesto da se uhvati u koštac s gorućim gospodarskim i socijalnim pitanjima, u čemu su se pokazali nedoraslima, vladajuća je koalicija pokrenula ideološko-kulturalne “ratove” koje je izgubila, a pokazao je to i ovaj štrajk solidarnosti, izgubila je i povjerenje preostalog nižeg srednjeg sloja, koji još kako-tako preživljava.
Hrvatska doista ima bahatu i socijalno neosjetljivu vlast. Kako je jedan od sindikalnih čelnika rekao u uređenoj državi ne bi se građani trebali bojati vlasti, već vlast građana. Iako atmosfera straha nije poželjna, možda će se netko od vladajućih nakon ovog štrajka ipak pobojati za svoj i opstanak Kukuriku koalicije do isteka mandata za manje od dvije godine.
Alternativa postoji. A to je kršćanski socijalni nauk. Snage desnice predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom kao najvećom strankom hrvatskoga naroda, ako izbjegnu ideološke zamke borbe protiv komunizma, veličanja prvog hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, ublaže li ekstremnu retoriku, te se više približe centru, mogle bi biti ne samo odgovor, već i rješenje za izlazak iz krize i na duže staze bolji život.
Sindikalci su, eto, “zapaprili” Vladi. Pokazali dobru organiziranost i discipliniranost tako da nije bilo ekscesa. Sindikalne akcije su jedno, a politika nešto sasvim drugo. Ostaje još otvoreno da li će koja od novoosnovanih stranaka ili saveza iskočiti, ili će obnovljeni HDZ ponovno preuzeti vodeću političku ulogu u predizbornoj kampanji kada za to bude vrijeme. A ono iz dana u dan Kukuriku vlasti istječe. (Giancarlo KRAVAR)
