Home Kolumne KOMENTAR: Stanje besvijesti u godini štakora

KOMENTAR: Stanje besvijesti u godini štakora

1417
0
Piše: Livio Defranza

Ako ikada u budućim školskim udžbenicima bude bilo potrebnih primjera za šizofreniju, zadnjih nekoliko tjedana mogu služiti kao nepresušan izvor za istraživanja.

Novinski naslovi s paničnim naslovima u potrazi za klikom viška, saborski zastupnici i lokalni političari koji daju zdravstvene upute, masovna potrošačka psihoza koja je ispraznila police trgovačkih lanaca, instagram egotriperi koji putuju u pogođena područja da bi sami sebi dokazali vlastitu odvažnost, internet trolovi koji cijelu situaciju dodatno začine dozom lažnih vijesti.

U svemu tome, Hrvatska zapravo nije iznimka. I u drugim zemljama trenutna društvena situacija nije išta bolja, pa je tako i današnje izdanje francuskog lista Libération, stavilo priličnu točnu prognozu/opis cijele situacije: Stanje besvijesti (fr: état d’inconscience) kritizirajući Francuze zbog preležerne reakcije na opasnost virusa. Što bi tek rekli na slučaj Talijana koji se hvalio na društvenim mrežama da je “uspio pobjeći iz crvene zone” kako bi otišao na skijanje (kasnije je otkriveno da je bio pozitivan na koronavirus).

Teško je logikom i ljudskim razumom objasniti takva ponašanja, pa ipak, kad ponekad nemaš odgovor na sadašnjost, možeš pogledati u prijašnje slične slučajeve iz prošlosti ili pronaći odgovor u znanosti i književnosti. Od primjera iz prošlosti i našeg susjedstva, odmah mi pada na pamet epidemija velikih boginja koja je pogodila dijelove bivše države 1972. godine. Čitajući svjedočanstvima mnogih svjedoka tog vremena, reakcija običnih ljudi je bila daleko smirenija nego u slučaju koronavirusa, dok je vlast problem prvotno zataškavala da bi kasnije uvela strikne mjere. Možda je olakotna okolnost bila što je u to vrijeme dotok informacija bio striktno kontroliran od strane vlasti, i nije bilo prostora za preispitivanje politike.

Deset godina kasnije snimljen je i film ‘Variola Vera’ u režiji redatelja Gorana Markovića koji je u jednom nedavnom intervju priznao da je cilj filma bio ismijavati mentalitet i neefikasnost sustava. Koliko se toga promijenilo od tada? Možda i ne tako mnogo stvari, jer ovakvi događaji nas iznenade u cikličkim ritmovima svakih nekoliko desetljeća.

Nekad davno, slavni pisac Ivo Andrić je rekao: “Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.” Ne možemo reći da su ovim vremenima koronavirusa pamet potpuno zašutila. Zapravo, strah od virusa doveo je do eksponencijalnog rasta interesa za znanost. Znanstvenici kao Igor Rudan ili Ivica Đikić su zadnjih nekoliko dana svakodnevno pod opsadom od strane novinara, poznanika i prijatelja. Možemo doduše priznati da su budale pojačale decibele u komunikaciji, tako da imamo jako često inflaciju stavova. Svatko se osjeća pozvanim dati mišljenje o istoj temi, koje ne mora nužno imati korisnost za širu okolinu ali, s obzirom da živimo u demokraciji, ne možemo dovesti u pitanje pravo na izgovaranje takvih stavova.

Kad smo kod fukara, u ovakvim kaotičnim situacijama se pojave poduzetni špekulanti koji žele zarađivati na tuđoj nesreći pa prodaju hranu ili higijensku opremu po nerealnim cijenama. Sposobnost kontroliranja takve situacije i rješavanje epidemije test je za svaki politički sustav, državu i pojedince. Države su pred istim izazovom stavljene u ravninu, pa je virus pokazao sav raskoš i kolorit svjetske političke scene i pristupa u borbi protiv virusa, npr:

– Indonezijski ministar zdravlja koji je usred epidemije na opaske da u Indoneziji nema službenih slučajeva, to opravdao zato ”što se kod nas ljudi mole Bogu“.
– Tajlandski ministar turizma je zapadnjačke turiste koji su početkom veljače odbijali nositi higijenske maske nazvao “idiotima koji bi trebali biti izbačeni iz zemlje”.
– Sjeverna Koreja je riješila problem zatvaranjem granice (zar je ikada bila otvorena?) dok sjevernokorejska TV u zadnje vrijeme pokazuje Velikog Lidera okruženog vojnicima koji nose maske, za svaki slučaj.
– U Italiji je lider jedne od najvećih stranaka Nicola Zingaretti na početku epidemije objavio selfie na Instagramu u društvu svojih simpatizera i čašu aperol spritza uz poruku “nema prostora za strah, nećemo dozvoliti da virus utječe na naše živote”, nekoliko dana kasnije je dobio potvrdu da je pozitivan na koronavirus. Sada može piti svoje piće na miru sam.
– Slovenska Vlada se na početku epidemije žalila Hrvatskoj zbog “prestriktnih kontrola” na hrvatskoj granici, da bi danas ista Slovenija dogurala do skoro 4x većeg broja zaraza od Hrvatske.
– Viktor Orban je u Mađarskoj (za promjenu) optužio migrante i turiste za dovođenje virusa, no, s obzirom na opus potonjeg, to nije iznenađenje.
– U Kini je na društvenim mrežama dugo kružilo pitanje “Gdje je nestao gospodin X? (bez da spominju direktno ime predsjednika Xi Jinping)” koji je pratio epidemiju iz sigurne udaljenosti u svom uredu u Pekingu. Mnogi su se sa sjetom dijelili slike iz 2003. kad je tadašnji predsjednik Hu Jintao usred epidemije SARS-a osobno otišao u pokrajinu Guangdong pratiti operacije, rukovao se s doktorima i sve to bez maske. Višak nesmotrenosti ili liderstva?
– Kad smo kod domaće politike, da je netko većini Hrvata prije 3 mjeseca rekao “pogodit će nas globalna pandemija i ovisit će nam životi o ministru zdravstva” vjerujem da bi mnogi već skupljali novce za vlastite oglase u osmrtnicama. No, Hrvatska kao u mnogim stvarima (ekonomiji, sportu…) ovisi o vicu, tj. improvizaciji pojedinca, koji ponekad može biti svjetska klasa, dok nam u većinu slučajeva diletanti kroje sudbinu. Sudbina je htjela da smo ovaj put dobili svjetsku klasu u liku i djelu Alemke Markotić koja je pokazala koliko je važno imati normalne, stručne i razumne ljude u teškim vremenima.

Ne zaboravimo i onaj zadnji element, a to je da je cijeli ovaj cirkus test ljudskosti i karaktera za pojedinca. Zadnjih nekoliko dana bio sam u kontaktu s talijanskom i kineskom zajednicom u Hrvatskoj. Neki od njih su po svom priznanju doživjeli neugodne situacije. Od ljudi koji odbijaju s njima ulaziti u lift jer su Kinezi, do ljudi za kasom u supermarketu koji potiho između sebe komentiraju o fiumanskoj obitelji jer “govore talijanski” ili im otvoreno kažu “vratite se u vašu Italiju!”.

U teškim vremenima otkrivamo koliko je ljudskost krhka, koliko su ljudi lako povodljivi panikom i vlastitim neznanjem, ili instinktivnim strahom za preživljavanje.

Ironično je da se sve to dešava zbog virusa koji je nastao u zemlji koja ove godine po svom kalendaru slavi godinu štakora, životinje koja je po shvaćanju tradicionalne kineske kulture “pametna, talentirana i samosvjesna”… Vrline koje očito fale mnogim ljudima u današnjem svijetu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here