Ovog vikenda Rijeku je pogodio još jedan vandalski čin – devastirano je pročelje Crkve svetog Jeronima, koja se nalazi na Trgu Riječke rezolucije. Počinitelji su išarali fasadu, a s obzirom na natpis, vjeruje se da su vandali pripadnici protuprosvjednika Hoda za život, koji se prošlog vikenda održao u Rijeci. Ovaj vandalizam izazvao je ogorčenje u javnosti i ponovno skrenuo pozornost na potrebu zaštite povijesnih spomenika.
Povijest Crkve svetog Jeronima
Crkva svetog Jeronima ima bogatu povijest koja seže sve do 1315. godine, kada su grofovi iz Duina započeli izgradnju samostanskog kompleksa za red Svetog Augustina. Crkva je dovršena 1363., dok je samostan završen 1408. godine. Ova građevina nije samo religijski, već i povijesno značajan objekt koji nosi tragove različitih epoha kroz koje je prošla.
Nakon potresa koji je 1750. godine pogodio Rijeku, crkva je obnovljena i proširena u baroknom stilu 1768. godine. Godine 1788. car Josip II. ukinuo je red Augustinaca i prodao njihovu imovinu. Tijekom kasnijih radova, 1880. godine, obnovljen je pod crkve, a nadgrobne ploče iz prethodnih stoljeća postavljene su u klaustar samostana.
Opis Crkve svetog Jeronima
Crkva ima bogato uređeno barokno pročelje, rezultat obnove iz druge polovice 18. stoljeća. Na stražnjem dijelu crkve vidljivi su apsida i gotički prozori, posljednji ostaci izvorne građevine iz 14. stoljeća. Crkva svojim elegantnim kasnobaroknim pročeljem definira istočno krilo zgrade Municipija, koja je nekada činila kompleks augustinskog samostana.
U klaustru samostana nalazi se lapidarij s nadgrobnim pločama iz minulih stoljeća, dok je u prezbiteriju smješteno nekoliko grobnica, uključujući grobnice augustinaca i istaknutih obitelji Devin-Walsee, Giuseppea Minollija i Claudia Marburga.
Umjetnička baština crkve
Glavni oltar crkve, datiran iz 1744. godine, djelo je poznatog kipara Antonija Michelazzija. Kasnobarokna oltarna slika Djevice sa svetim Jeronimom i svetim Augustinom, djelo nepoznatog autora, dodatno obogaćuje sakralnu umjetnost ovog povijesnog objekta.
Vandalizam na ovom povijesnom spomeniku izazvao je brojne reakcije, a lokalne vlasti pozivaju građane na veći oprez i odgovornost kako bi se očuvala kulturna i povijesna baština Rijeke.
Zanimljivo je da dokle su tamo živjeli i radili pater Mijo Horvat i pater Marijan Jurčević, ni u vrijeme “najcrnjeg” komunizma nisu bila zatvorena vrata i nikad se nije šaralo, s oltara se propovijedala vjera ljubavi i tolerancije. Vani se nije klečalo, hodalo za život i popovalo…. Sve je imalo smisla….