‘Vašar taštine, neznanja i poltronstva’

‘I moja zaposlenica to ne zna!!!’ čuje se urlanje, ali ne u nekom od mnogobrojnih ureda Grada Rijeke nego u jednoj od zagušljivih klaustrofobičnih sala-predavaonica novoperčene zgrade Filozofskog fakulteta u Campusu popularno nazvanog Kampusarnom u kojoj je akcija Dar mar 23.2. organizirala tribinu o, ništa manje nego o, (ne)stanju u riječkoj kulturi. O čijoj se zaposlenici radi? Ništa manje nego gradonačelnika Rijeke, a ne Splita. Je li to velik napredak u povijesti samouprave jer gradonačelnik svojim novcem plaća svoje zaposlene u gradskoj upravi ili se radi o neprikosnovenom vladaru ovoga grada koji javno vrši mobing? Ma dobro, treba ga razumijeti jer organizatori mu nisu dali ulogu govornika ex katedra, nego je morao kao običan građanin sjediti među publikom. A to je zaista neoprostivo pa i frustrirajuće pa se treba iskaliti na svom podčinjenom. A kako i ne bi – pa prozvalo ga se da je on glavni krivac stanja u kulturi jer ovaj Grad u 22 godine kapitalističkog nazadovanja uopće nije imao niti ima strategiju razvoja. Sve se svodilo na ‘mi bi malo sporta (Mediteranskih igara), pa malo turizma, pa malo poduzetništva, uglavnom pa malo ničega i … ode 2 milijarde eura, koliko je u tih dvadeset godina otprilike iznosio proračun Grada Rijeke. Dvije milijarde? Ma nemoguće, stvarno gdje se vide te 2 milijarde?

Jedan od povoda organiziranja ove tribine jesu desetkovani iznosi Grada za potrebe u kulturi. Zašto su smanjena ta sredstva nije na tribini obrazloženo osim što se gradonačelnik spasonosno pozivao na recesiju iako, kao što je jedan od sudionika tribine napomenuo, prihodi Grada su ostali isti. Isto tako gradonačelnik je iznio svoju tvrdnju da Grad nije prezadužen (optužen je na tribini, između ostalog, i zbog pogrešne strategije preskupog ulaganja u sportske objekte za neprofitabilne Mediteranske igre i to u vrijeme 20-godišnjeg nazadovanja grada i bez sudjelovanja šire zajednice, tj. samo iz proračuna Grada). Ako prihvatimo kao istinitu tu Obersnelovu tvrdnju i činjenicu da Grad ne ulaže sredstva u projekte ključne za razvoj Rijeke nije jasno zašto je smanjio sredstva za kulturu.

Iz izlaganja gradonačelnikovog glasnogovornika, novopostavljenog pročelnika Odjela za kulturu, razvidno je da je najveći problem u kulturi tzv. hladni pogon riječkog kazališta, a nesretni Zakon o radu je glavni krivac što se zaposlene ne može besplatno baciti na ulicu. Eto, konačno je lociran problem i čekamo spasonosnu izmjenu Zakona i krenut će se u beskompromisnu borbu, tj. čistku. Hrabro iznijeta ta teza od strane Šarara upravo pobuđuje divljenje zbog sagledavanja suštine problema. A to su cca 41 milijun kuna koliko se izdvaja za hladni pogon kazališta iz gradskog proračuna od cca 835 milijuna!!!

Zaista strašno opterećenje od 5% proračuna. (Ako bezidejni MMF-ov kvisling Linić na isti način namjerava ‘spasiti’ državum pa zašto ne bi i Malipoteci ovako ingeniozno ‘spašavao’ Grad).Normalno da Šarar nije spominjao smanjivanje svoje plaće, basnoslovne za hrvatske standarde, kao ni plaće činovnika u Odjelu za kulturu za koje se izdvaja 2,5 milijuna kuna godišnje.

Ma pustimo sada gradonačelnikove poluistine ili polulaži koje je on iznosio u svoju obranu ili je to činio njegov portparol koji funkcionira po radnom zadatku Velikog gazde, pustimo i neke fantaste koji su upućivali kritike i prijedloge te osvrnimo se na jednu zanimljivu pojavu u galeriji likova koji su diskutirali e da se ne bi zamjerili ili uvukli vlastodršcima. Upravo masovna pojava poltronstva je to što najbolje dijagnosticira bolesno društvo. Jedan od njih, koji je sam za sebe rekao da je Visok, napada umjetnike koji kukaju i htjeli bi da ih se plaća, e da postoje evropski fondovi, a umjetnik samo treba stvarati, kao što će i on koji osniva teatar na engleskom engleskom jeziku naplaćivati svoje usluge za podučavanje djece snobovskih roditelja. Tu su se našli i neki studenti pred kojima je sigurna karijera, a i neka druga fluidna branša, koji su optuživali umjetnike i kulturne djelatnike da bi htjeli živjeti na tuđim jaslicama, sisati kravu muzaru i koga već ne. Duboko očekujem da ih je Obersnel zapazio jer je to bio očit i jedini razlog plasiranja komentara koji vrijeđaju inteligenciju!!! Kao da to nije novac koji je uzet građanima, tj. naš novac koji se autokratski i neodgovorno raspoređuje i sada zamislite oni bi htjeli musti taj novac. Umjetnik je ptić koji cvrkuće na grani i sam je sebi dovoljan i živi od svog nadahnuća, a zanemarimo povijesnu činjenicu da od kada postoji civilizacija najveći dio umjetnika teško da bi stvorili mnogobrojna remek djela da nije bilo mecenaštva (bogatih pojedinaca, države, crkve ili društva). Gdje bi bili svi ti Michelangeli i Beethoveni? Sreća da o njihovoj sudbini nisu odlučivali razni Kerumi i Obersneli.

I za kraj vratimo se početku, inspirativnom video uratku prikazanom na tribini, u kome se sažeto problematizira stanje u kulturi Rijeke kroz primjer Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Najprije odugovlačenje početka izgradnje zgrade muzeja dok je ravnatelj bio Franceschi (usput da se napomene da je tada Grad i odbio financijska sredstva koje je nadležno ministarstvo dodijelilo za početak izgradnje, e da bi na tribini gradonačelnik optužio Zagreb kao krivca) pa i do kasnijeg odustajanja. E taj je muzej dobio mizernih 150 000 za realizaciju programa i upravo je tužan komentar v.d. ravnatelja, kao sve je u redu i ne treba dramatizirati (sic!?!). Da bitno je da su zaposleni u Muzeju dobili za svoje plaće, a to što je Muzej praktički eutanaziran… ma nema veze. (Zoran Licul – darmar.wikispaces.com)