Home Vijesti Vodeći ideolog Kremlja Aleksandar Dugin: Na ivici smo Trećeg svjetskog rata, Rusija...

Vodeći ideolog Kremlja Aleksandar Dugin: Na ivici smo Trećeg svjetskog rata, Rusija mora pobijediti

103
0

Piše: Aleksandar Dugin

Na rubu smo Trećeg svjetskog rata koji Zapad kompulzivno gura. I to više nije strah ili očekivanje, to je činjenica. Rusija je u ratu s kolektivnim Zapadom

Posljednjih dana došlo je do značajne promjene u odnosu snaga u Ukrajini. Ovo treba shvatiti kao cjelinu.

Protunapadi Kijeva uglavnom su bili neuspješni u regiji Herson, ali su ipak bili učinkoviti u regiji Harkova. Prekretnica je bila upravo situacija u Harkovu, kao i prisilno povlačenje savezničkih snaga. Ostavljajući po strani psihološke efekte i legitimne osjećaje domoljuba, mora se istaknuti da smo u cjelini, pa tako i cijeli tijek specijalne vojne operacije (SVO), došli do točke s koje nema povratka.

Sada svi preporučuju neke izvanredne mjere kako se situacija ne bi preokrenula. Neki od ovih prijedloga su prilično racionalni. Ne pretendiramo na originalnost, već samo nastojimo sažeti najvažnije točke i preporuke i staviti ih u globalni geopolitički kontekst.

Na ivici smo globalnog rata

Na rubu smo Trećeg svjetskog rata koji Zapad kompulzivno gura. I to više nije strah ili očekivanje, to je činjenica. Rusija je u ratu s kolektivnim Zapadom, s NATO paktom i njegovim saveznicima (iako ne sa svima: Turska i Grčka imaju svoj stav, a neke europske zemlje, prije svega Francuska i Italija, ali ne samo one, nemaju žele biti aktivni sudionici u ratu s Rusijom). No, opasnost od Trećeg svjetskog rata je sve bliža.

Otvoreno je pitanje hoće li biti korišteno nuklearno oružje. Ali vjerojatnost nuklearnog Armagedona raste iz dana u dan. Sasvim je jasno, a mnogi američki vojni zapovjednici (poput bivšeg američkog zapovjednika u Europi Bena Hodgesa) to otvoreno govore – da Zapad ne bi bio zadovoljan ni našim potpunim povlačenjem s teritorija bivše Ukrajine, da ćemo završiti ovaj rat na vlastitom tlu. Jens Stoltenberg inzistira na “bezuvjetnoj predaji”, Ben Hodges na “deimperijalizaciji”, rasparčavanju Rusije.

Godine 1991. Zapad je bio zadovoljan raspadom Sovjetskog Saveza i našim ideološkim popuštanjem, prije svega prihvaćanjem zapadne liberalne ideologije, političkog sustava i gospodarstva pod zapadnim vodstvom. Danas je crvena linija za Zapad postojanje suverene Rusije, čak i unutar granica Ruske Federacije.

Protunapad OSU-a u regiji Harkov je izravan napad Zapada na Rusiju. Svima je poznato da je ovu ofenzivu organiziralo, pripremilo i opremilo vojno zapovjedništvo SAD-a i NATO-a te da se odvijala pod njihovim izravnim nadzorom. Ne radi se samo o korištenju vojne opreme NATO pakta, već i o izravnom angažmanu zapadnih zrakoplovnih obavještajnih službi, plaćenika i instruktora. U očima Zapada ovo je početak ‘našeg kraja’. Nakon što smo pokazali slabost u obrani teritorija pod našom kontrolom u Harkovskoj oblasti, možemo biti poraženi. Ovo nije mali uspjeh kijevske protuofenzive, već prvi opipljivi uspjeh Drang nach Osten NATO snaga.

Naravno, to se može pripisati privremenim ‘tehničkim poteškoćama’ te se sadržajna analiza situacije može odgoditi za kasnije. Ali to bi jednostavno odgodilo fait accompli i tako nas samo deprimiralo i demoraliziralo.

Zato je potrebno hladnokrvno priznati da nam je Zapad objavio rat i već ga vodi. Nismo mi birali ovaj rat, nismo ga htjeli. Niti smo željeli rat s nacističkom Njemačkom 1941., a dugo smo odbijali vjerovati da će ga biti – sve do samog početka. Ali u sadašnjoj situaciji, kada se protiv nas de facto vodi rat, to nije od presudne važnosti. Jedino što je sada važno je da mi pobijedimo u tom ratu, braneći pravo Rusije na postojanje.

Kraj SVO-a
SVO, kao ograničena operacija oslobađanja Donbasa i nekih teritorija u Ukrajini, je završena. Ona se postupno izrodila u pravi rat sa Zapadom, u kojem zapravo nacistički teroristički režim u Kijevu ima samo ulogu oruđa. Pokušaj tehničke operacije njenog opkoljavanja i oslobađanja nekih ukrajinskih teritorija pod kontrolom nacista u Novorusiji, uz održavanje postojeće geopolitičke ravnoteže u svijetu, nije uspio. Pretvarati se da jednostavno nastavljamo SVE – negdje na periferiji javne pozornosti – jednostavno je uzaludno.

Sada smo u ratu protiv svoje volje i to pogađa svakog građanina Rusije: svaki od nas je na meti neprijatelja, terorista, snajperista, okružnih grupa za brzo djelovanje.

Imajući to u vidu, situacija je takva da je, sve u svemu, nemoguć povratak u prvobitno stanje – prije 24. veljače 2022. godine. Ono što se dogodilo je nepovratno i ne smijemo se bojati bilo kakvih ustupaka i kompromisa. Neprijatelj će prihvatiti samo našu potpunu predaju, pokoravanje, komadanje i okupaciju. Tako da jednostavno nemamo izbora.

Kraj SVO-a znači potrebu duboke transformacije cjelokupnog političkog i društvenog sustava moderne Rusije – da se zemlja postavi na ratnu osnovu – u politici, ekonomiji, kulturi i informatičkoj sferi. SVO može ostati važan, ali ne i jedini sadržaj ruskog društvenog života. Sve se svodi na rat sa Zapadom.

Ideološka fronta
Vrijednosti koje brani globalistički Zapad – LGBT, legalizacija izopačenosti, narkotika, spoj čovjeka i stroja, totalno miješanje kroz nekontrolirane migracije itd. – neraskidivo su povezani iza zapadnog ideološkog fronta, zapadne političko-vojne hegemonije i njegovog unipolarnog sustava. Zapadni liberalizam i globalna političko-vojna i ekonomska dominacija SAD-a i NATO pakta jedno je te isto. Apsurdno je boriti se protiv Zapada i prihvaćati (makar i djelomično) njegove vrijednosti u ime kojih on protiv nas vodi rat, rat za uništenje.

Naša ideologija ne bi bila samo ‘korisna’ za nas danas; ako ga nemamo, izgubit ćemo. Zapad će nas nastaviti napadati kako izvana, preko naoružanih i obučenih ukrajinskih nacista, tako i iznutra, permanentnom liberalnom petom kolonom koja vješto kvari umove i duše mlađih generacija. Bez vlastite ideologije, koja jasno definira tko je prijatelj, a tko neprijatelj, u ovoj situaciji smo gotovo nemoćni.

Ideologija se mora proglasiti odmah i mora se temeljiti na potpunom i trenutnom odbacivanju zapadne ideologije, globalizma i totalitarnog liberalizma, sa svim njegovim instrumentalnim podvrstama – uključujući neonacizam, rasizam i ekstremizam.

Mobilizacija
Mobilizacija je neizbježna. Rat pogađa sve i svakoga, ali mobilizacija ne znači prisilno slanje ročnika na bojišnicu. To se može izbjeći, primjerice, stvaranjem punopravnog volonterskog pokreta, uz potrebne beneficije i potporu države.

Moramo se okrenuti veteranima, a posebnu podršku pružiti novoruskim ratnicima. Rusija ima malo, ali ima pristaša u inozemstvu. Ne bismo se trebali ustručavati stvarati antinacističke i antiglobalističke međunarodne brigade, s poštenim ljudima s istoka i zapada.

Ali, iznad svega, ne smijemo podcijeniti Ruse. Mi smo herojski narod. Uz veliku cijenu pobijedili smo strašnog neprijatelja, u našoj slavnoj povijesti, ne jednom ili dvaput. I ovaj put ćemo pobijediti u ovom ratu sa Zapadom, ali ovaj put će to biti narodni rat. Dobivamo narodne ratove, ratove u kojima su se veliki ljudi probudili za borbu.

Mobilizacija podrazumijeva potpunu promjenu informacijske politike. Mirnodopske norme (koje su, u biti, slijepo kopiranje zapadnih programa i strategija zabave i koje samo potkopavaju društvo) moraju se ukinuti. Televizija i mediji u cjelini trebaju postati sredstvo ratne i domoljubne mobilizacije. Svi koncerti na fronti, a i na matičnoj fronti. Malo po malo je već krenulo, ali za sada su na malom broju kanala. I trebali bi biti posvuda.

Kultura, informiranje, obrazovanje, obrazovanje, politika, društvena sfera: sve mora jednoglasno raditi za rat, dakle za pobjedu.

Ekonomija
Svaka suverena država može izdati onoliko nacionalne valute koliko joj je potrebno. Ako je doista suverena. Rat sa Zapadom znači nastavak ekonomskih igara po zapadnim pravilima. Ratna ekonomija može biti samo suverena. Da biste pobijedili, morate potrošiti onoliko koliko vam je potrebno. Jedino što je potrebno je osigurati da se stvari drže i koncentriraju u poseban tok, za strateške svrhe. Korupciju bi u ovim okolnostima trebalo izjednačiti s ratnim zločinom.

Rat i udobnost su nespojivi. Udobnost kao cilj, kao referentna točka života, mora se odbaciti; samo su nacije spremne na teškoće sposobne pobijediti u pravim ratovima.

U takvim situacijama uvijek se pojavi neki novi tip ekonomista kojem je cilj spasiti državu. Dogme, škole, metode i pristupi su od sekundarne važnosti.

Takvu ekonomiju možemo nazvati ekonomijom mobilizacije ili jednostavno ratnom ekonomijom.

Naši saveznici
U svakom ratu uloga saveznika je iznimno važna. Danas ih Rusija nema mnogo, ali ih ima. Prije svega, riječ je o onim zemljama koje odbacuju zapadni, liberalni, unipolarni poredak. Riječ je o zagovornicima multipolarnog svijeta poput Kine, Irana, Sjeverne Koreje, Srbije, Sirije, Srednjoafričke Republike, Malija, ali donekle i Indije, Turske, nekih islamskih, afričkih i latinoameričkih zemalja (osobito Kube). , Nikaragva i Venezuela).

Da bi se suprotstavilo zapadnom, liberalnom, unipolarnom poretku, potrebno je pokrenuti sve raspoloživo, ne samo stručnu, nego i narodnu diplomaciju – a za to je opet potrebna ideologija. Moramo uvjeriti naše saveznike da smo se odlučili na nepovratan raskid s globalizmom i zapadnom hegemonijom i da smo spremni ići do kraja u izgradnji multipolarnog svijeta. U tome moramo biti dosljedni i odlučni. Vrijeme polutonova i kompromisa je prošlo. U ratu Zapada protiv Rusije čovječanstvo je podijeljeno na različite strane barikada.

Duhovni faktor
Duhovni, vjerski aspekt je u središtu globalnog sukoba koji je započeo. Rusija je u ratu s antireligioznom civilizacijom koja se bori protiv Boga i uništava same temelje duhovnih i moralnih vrijednosti: Boga, Crkvu, obitelj, spol, čovjeka. Unatoč svim razlikama između pravoslavlja, tradicionalnog islama, judaizma, hinduizma ili budizma, sve vjere i kulture koje su iz njih proizašle priznaju božansku istinu, visoko duhovno i moralno dostojanstvo čovjeka, poštujući tradiciju i institucije – državu, obitelj, zajednica. Moderni Zapad je sve to ukinuo i zamijenio virtualnom stvarnošću, ekstremnim individualizmom, rodnom destrukcijom, univerzalnim nadzorom, totalitarnom ‘kulturom ukidanja’, društvom postistine.

U Ukrajini cvjeta otvoreni sotonizam i goli rasizam, a Zapad ih samo podržava. Imamo posla s onim što pravoslavni starješine nazivaju ‘antikristovom civilizacijom’. Uloga Rusije je, dakle, ujediniti vjernike različitih vjera u ovoj presudnoj bitci

Ne smijete čekati da vam neprijatelj svijeta uništi dom, ubije muža, sina ili kćer… U jednom trenutku bit će prekasno. Daj Bože da doživimo taj trenutak.

Neprijateljska ofenziva u regiji Harkov je upravo to: početak pravog rata Zapada protiv nas.

Zapad pokazuje svoju namjeru da protiv nas započne rat uništenja – Treći svjetski rat. Moramo okupiti sav svoj najdublji nacionalni potencijal da odbijemo ovaj napad. Svim sredstvima: mišljenjem, vojnom silom, gospodarstvom, kulturom, umjetnošću, unutarnjom mobilizacijom svih državnih struktura i svakoga od nas. (Geopolitika.ru)

Previous articleLjetni požari na slovensko-talijanskoj granici: svi tragovi upućuju na jednog krivca
Next articleMarko Grubnić pokazao zanosnu majku kojoj je priredio glamuroznu zabavu za rođendan: ‘Moja kraljice’

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here