Nova studija otkriva povezanost između oštećenja slušnih živaca i rizika od tinitusa, a čini se da ukazuje na to da poremećaj nastaje kada mozak pokušava kompenzirati smanjenje slušnog unosa, pojačavajući dolazne zvukove čak i kada ih nema.
Tinitus je visok, uporan zvuk koji zvoni u ušima, posebno kada ste u tihom okruženju. Od toga na ovaj ili onaj način pati između 10 i 15% odrasle populacije, a točni uzroci poremećaja pomalo su misteriozni. Međutim, nova studija sa Sveučilišta Harvard mogla bi dati odgovor: kao što istraživanje, upravo objavljeno u Scientific Reports, objašnjava, tinitus je zapravo povezan s oštećenjem slušnih živaca koji bi mogli natjerati mozak da kompenzira smanjenje unosa zvuka pojačavajući glasnoću dolaznih zvukova i tako generirajući tinitus kada, u nedostatku zvukova za pojačavanje, na kraju pojačamo glasnoću na “bijeli šum” našeg slušnog sustava.
Zašto nam u ušima zvoni
Tinitus je, kao što smo rekli, fantomski zvuk ili zujanje koje se čuje u odsutnosti vanjskih zvukova i koje često postaje glasnije i upornije u tihom okruženju. Može biti povezan s ozljedama i poremećajima sluha, kao što su traume ili infekcije, čepovi od ušnog voska, gubitak sluha ili izloženost posebno glasnim zvukovima. Također može utjecati na potpuno gluhe osobe, na jedno uho ili oba, ima vrlo promjenjiv intenzitet i može biti uporan ili se povremeno pojavljivati i odlaziti.
“Zvonjava ili visok i uporan zvuk u ušima nije samo izvor smetnje”, objašnjava Stéphane Maison, jedan od autora istraživanja. „Simptomi tinitusa mogu se pokazati iscrpljujućim kod mnogih pacijenata, ometajući san i uzrokujući tjeskobu, depresiju, društvenu izolaciju, probleme na radnom mjestu i značajno smanjenje kvalitete života”.
Uzroci tinitusa
Ono što se zna o tinitusu je da je to zvuk koji se čuje u odsutnosti vanjskih fizičkih vibracija (osim u slučaju tzv. objektivnog tinitusa, koji je puno rjeđi, kod kojeg se čuje zvuk koji stvaraju strukture uz uho, kao što je protok krvi kroz arterije i vene). Iz tog razloga se vjeruje da potječe od živaca koji obično prenose slušne informacije u mozak. Ali do sada nije bilo jasno koji je proces odgovoran za te fantomske zvukove.
U novoj studiji američki su se znanstvenici usredotočili na pacijente koji pate od tinitusa, ali inače nemaju problema sa sluhom. 294 osobe podvrgnute su dubinskoj analizi slušnih živaca, što se inače ne radi tijekom rutinskih testova sluha. Testovi su otkrili da, iako je riječ o ljudima sa savršeno normalnim sluhom, postoji povezanost između kroničnog tinitusa i prisutnosti oštećenja kohlearnog živca, fenomena koji se može povezati sa starenjem, kao i s produljenom izloženošću posebno glasnim zvukovima.
Intenzitet tinitusa koji su iskusili sudionici, također je izravno proporcionalan oštećenju kohlearnog živca, a prema istraživačima, čini se da rezultati potvrđuju jednu od hipoteza razvijenih u prošlosti kako bi se objasnila priroda tinitusa: da je fenomen povezan s hiperaktivacijom područja mozga odgovornih za sluh, koja nekako pojačavaju dolazne zvukove kako bi nadoknadila oštećenje slušnih živaca i na taj način generiraju fantomske zvukove (pomalo poput bijelog šuma prisutnog u bilo kojem audio zapisu sustav za reprodukciju) kada se nalazimo u posebno tihom okruženju.
Ovo su – upozoravaju i sami autori studije – zaključci koji su još uvijek donekle preliminarni, ali koji bi, ako budu dodatno potvrđeni, mogli uskoro otvoriti mogućnost pronalaženju lijeka. “Nećemo moći izliječiti tinitus sve dok u potpunosti ne razumijemo mehanizme koji ga uzrokuju. Stoga je ovaj rad važan korak naprijed prema cilju utišavanja tinitusa, jednom zauvijek”, zaključuje Maison.
