Prema novim istraživanjima, bile su dio naše prehrane barem od kamenog doba do srednjeg vijeka, a zatim su gotovo potpuno nestale iz naše prehrane.
Morske alge važan su sastojak kuhinje mnogih azijskih zemalja, dok ih u europskoj kulinarskoj tradiciji gotovo nema. Naše iskustvo za stolom rijetko ide dalje od morske trave koja se koristi kao ukras za jelo ili kao eksperiment nekog maštovitog kuhara, no prema studiji provedenoj na ostacima nekih naših predaka čini se da je između kamenog doba i srednjeg vijeka konzumacija algi bila raširena u većem dijelu Europe. Istraživačka skupina vjeruje da su korištene i morske i slatkovodne alge, iako s određenim razlikama ovisno o tome jesu li bile blizu obalnih područja ili ne.
Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nature Communications, uzela je u obzir ostatke 74 osobe s tridesetak arheoloških nalazišta u Europi, koji datiraju tisućama godina unazad, kada su se ljudi bavili lovom i sakupljanjem, do kasnijeg razvoja poljoprivrede i konačno do najnaprednijih i najorganiziranijih društava srednjeg vijeka. Kako bi razumjeli kakva je bila njihova prehrana, istraživački tim je analizirao naslage zubnog kamenca na njihovim zubima, koristeći sustav za procjenu njihovog molekularnog sastava.
Nije jasno što je dovelo do kraja konzumacije morskih algi u srednjovjekovnoj Europi, a istraživanje ne daje nikakve pretpostavke o tome. Nadalje, nema mnogo izvora o njihovoj uporabi u dokumentima iz srednjeg vijeka, što navodi na određeni oprez i potrebu za daljnjim istraživanjima, primjerice analizom dodatnih uzoraka s drugih arheoloških nalazišta.
Općenito, morske alge su hranjive i mogu biti dio prehrane, sve dok se ne konzumiraju u prekomjernim količinama, zbog visokog sadržaja joda. Dostupne su tijekom cijele godine i često u velikim količinama, okolnosti su to koje su vjerojatno utjecale na njihovu potrošnju nekoć u Europi i koje i danas određuju njihovu široku upotrebu u istočnim zemljama.
